ISKRASTI SE…
Na HRT-u 2 je Priča iz Bronxa
u loncu paprike roge, mrkva i paradajz
Na Instagramu je Dan žalosti, na Facebooku je Dan oslobođenja
A u Bronxu govore talijanskim jezikom
Kao i svaki pokorni građanin, biram Amerikance i ne trudim se da shvatim
niti se trudim shvatiti
Ne koristim ženski rod kad govorim o sebi
nisam sigurna je li to dovoljno autentično
i ako jeste, čija je žena prva progovorila za sebe
Dječaci oponašaju najglasnije i udaraju se u prsa
Pokoji obraz zadrhti pred djetetom pa kaže
E moja djeco, šta smo vas ostavili u amanet
A onda urade šta moraju
Nasljeđe se ne preispituje
A kako i da se preispituje kad su cijene opet skočile
Znala sam tko je Magic Johnson prije nego što sam znala tko je Dražen Petrović
Nimalo nepatriotski s moje strane, jednostavno je
Negdje ljudi igraju košarku, a kod nas su košarkaši odnekud
Kao dijete sam imala problema uočiti razlike
Ponekad se činilo kao da nikad neću naučiti računati vrijeme
vezati pertle i razvrstavati ljude po imenima
Danas svuda dolazim ranije iz straha da ne kasnim,
Pertle vežem lijepo, ali i suviše nepraktično
A kćeri ću dati ime Iskra, u nadi da će se iskrasti iz moje priče
***
KAKO ZAŠTITITI DJEVOJČICE OD POGIBIJE
Odlaziš iz najokrutnijeg od svih svjetova
Neke žene ne uspiju dočekati jutra
one se čuvaju u klupku,
u fetusu,
među svojima
i vidiš im samo plahe oči
koji ne žele odrasti
nešto smo im bespravno oteli
istog onog dana kad su dale zakletvu
da će pričekati još malo
da još nije došlo vrijeme za njih
i otada im nikad ne vidiš umor, bore
ni godine
njihova se koža opire našim kalendarima
i bivaju sve manje i mlađe
i sve slabašnije
u očajničkoj nadi da ih netko spasi
Djevojčice nemaju prilike ostariti
Njihov je dan satkan od preostalih atoma snage
kojim biraju posljednji otpor
Laku noć, Kristina
valjda ćeš na svom putu sresti još djevojčica
u jednom od manje okrutnih svjetova
***
UZROČNO-POSLJEDIČNA PJESMA
Noć se spušta
Preko ključanice i cipela ispred vrata
(kad navratiš da znaš gdje stanujem)
Preko knjiga koje nisu vraćene u knjižnicu samostana jer je bog milostiv
(kad navratiš da znaš na kojoj sam st(r)anici izašla da te pričekam)
Noć se prikrada jagodicama mojih prstiju koje igraju sjenama
(kad navratiš da znaš koliko nježnosti čekanja za sobom povlače)
Preko uvelog cvijeća i okrnutih vaza
(Kad navratiš da znaš koliko je proljeća prošlo od zadnjeg aprila)
Noć treperi oko leptira koji se povlači po rukavima koji vire iz ormara
(Kad navratiš da otvoriš prozore)
Preko nasmijanog lica
(Kad dođeš, da ostaneš)
_________________________________________
SANDRA CVITKOVIĆ, rođena 1992. godine u Doboju, čeličila u Glamoču, studirala u Mostaru, sjedila s druge strane školskih klupa; odrastala odsustvima iz regiona i sada je ponovno u Mostaru. Objavljene su joj dvije zbirke poezije „Lucidni zapisi“ (Književna nagrada grada Karlovca „Zdravko Pucak“ za 2017. godinu) i „Kako zaštititi djevojčice od pogibije.“ Poezija objavljena u Zbornicima Rukopis 39, REZ i Garavi sokak, francuskom zborniku Nouvelle Poesie, grčkom zborniku Anthology of Young Bosnian Poets te na portalima Strane, Astronaut i čovjek – časopis.
čovjek-časopis 