***
u bašči je brala cvijeće
koliko joj stane u šaku
bez stapke
nosila ga baki, uz osmijeh
baka nekako tužno
premeće glave cvijeća po rukama
pokušava joj uzvratiti osmijeh
***
drvenim kockicama
donesenim iz Čehoslovačke
gradila je simetrične dvorce
sve dok i zadnju ne bi ugradila
zatim je ležala ispod stola
gledala i zamišljala
tko živi u Čehoslovačkoj
***
baka govori tajnim jezikom
đe je širajzl?
rajndlika čeka
na hladnom šporetu
na grincajg iz dućana
u ćošku mišćafl
ona viri kroz firange
čeka tvrdi bombon iz bakina fertuna
***
mama joj je sašila
žutu cvjetnu haljinu
koja se vrtila dizala lepršala
Tomica je rekao da se hvali
smetalo mu njeno veselje
kada se požalila mami
i ona joj je rekla
pa hvališ se
***
na kraju stazice
uz niz mirišljavih čempresa
baka bi stala
čučnula i počela čistiti
najviše je voljela te male grobove
betonske okvire uz koje bi slagale cvjetiće
računala koliko su bili mlađi od nje
***
u školi on je bio glup
onda su i za nju mislili da je glupa
jer se zajedno igraju
nije ga mogla naučiti prirodu
slušala je kako ga grde
bilo je tužno
ušuljali su se u njihovu igru
i rasparali je
***
odmah je shvatila da nije lijepa
za njom se nitko nije okretao
dobro
odustala je od svoje ljepote
obukla crno
obukla tatinu vojnu jaknu
grube cipele
i pravila se da je se ne tiče
***
samo jednom
pomislili su da je uzbuna stvarna
sjeli u podrum i čekali
kada im je dosadilo vratili su se u kuću
nitko se nije ni osvrnuo
kada su dvije aviobombe
pale na livadu blizu sela
pravili su se da se ništa ne dešava
***
kada je poginuo Saša
mama se zatvorila u malu sobu
poslije crvenih očiju pričala
o prepisivanju ispita
zajedno su drhtale
misleći
idući može biti bilo tko
***
kada su se vratile
iz svojih skloništa
prijateljica više nije bila dijete
ona se posramljeno sama
igrala svojim lutkama
a onda ih tužno odložila
i također odlučila odrasti
***
njen tata je u ladicama
držao erotske časopise
koje su krišom čitale
u kućici na povaljenoj dunji
bilo je to novo uzbuđenje
i nepoznati srsi
kada su ih otkrili
bili su ljuti od nelagode
rekli su sada znate sve
i sada je dosta
***
kada je prvi put legao na nju
osjetila je njegovu težinu
i pomislila da će tako ostati
do kraja života
nakon što ju je ostavio
pomislila je isto
***
voljela je kuću napuniti ljudima
ljudi su crtali, svirali, pisali
bili lijepi
a ona upijala
njihove slobode
maštu koja ključa
***
onda je otkrila planine
gledala si pod noge
slušala
na vrhu digla glavu
ispod nje bi se rastvorile krošnje
i mogla je vidjeti daleko
izbor priredila Marina Kuzmić Laszlo
_________________________________
JANA PREVIĆ FINDERLE rođena je 1980. u Zagrebu, odrasla u Daruvaru. Završila studij arhitekture u Zagrebu, živi u Pazinu.
Radi u vlastitom arhitektonskom uredu i kao nastavnica u srednjoj školi. U slobodno vrijeme planinari i putuje.
Objavljivala u nizu časopisa; Tema, Poezija, Zarez, Forum, Nova Istra, te na web portalima: Ajfelov most, Čovjek časopis, Pjesnikinja petkom, Lupiga i drugdje.
Objavljene knjige:
1997. „Šum mladosti“ u izdanju Gimnazije Daruvar, zajednička zbirka poezije s Marijom Bogeljić.
2013. samostalna zbirka poezije „Ti još pričaš o nogometu“ u izdanju Gradske knjižnice Pazin i ogranka Matice hrvatske Pazin.
2020. prozna knjiga „Most od sedre“, zapisi o putnicima, u izdanju Malih Zvona
2022. prozna knjiga „Herbarij, priče o biljkama“, u izdanju Malih Zvona
2024. putopis „Put u Santiago“, u izdanju Fotopoetike
2024. zbirka poezije „Zootrop“ u izdanju Jesenski i Turk
čovjek-časopis 