FRIZERKA
Ja sam poprilično sretan.
Imam frizerku svog života.
Želim joj dobro zdravlje,
dugu karijeru.
I lake makaze.
Meni bi bio stravičan napor
da se upoznajem sa novom frizerkom.
Moralo bi joj se objasniti
šta ja to od kose želim.
Zamoliti je za upristojenje brade.
Prokomentarisati pređašnja iskustva
iz frizeraja.
Možda i iz života.
Valjalo bi i ostaviti utisak
otmenosti i pristojnosti.
Našaliti se.
Sve bi to proizvelo znojenje.
Dlake bi visile zalijepljene na čelu.
Postajalo bi sve više vruće
i neizdrživo.
Poželio bih
bezbolno klanje brijačem.
I brzu i sigurnu smrt.
***
PODVLAČENJE
Često se može čuti:
Završio je priču.
Podvukao crtu.
Prekrižio.
Ovim se objašnjavaju razrješenja
realnih životnih situacija.
Ali mene to ne zanima.
Zanimaju me oni kao ja.
Koji ostavljaju tragove na knjigama.
Podvlače.
Strepe.
Ćute.
Kupujem stare knjige.
U njima je nešto utisnuto.
Uzeto najbolje od svakog čitaoca.
Neko je prije mene podvukao:
,,Zemlja je okrugla kao pomorandža.”
***
VUNENA ČARAPA
Jedna bijela vunena čarapa
spava mi na nogama.
Ritmičkim disanjem umiruje
nervozne noge.
Utopljava krznom
hladnim znojem oblivene tabane.
Liječi nokte
napukle od nezdravog hoda.
Ispravlja zglobove iščašene stvarnošću.
Čukljeve vraća u normalu.
Masira drvena stopala.
Ponekad demon lično
pokvari idilu.
Uvuče se u lijepe snove.
Usnula životinja
na mojim nogama počinje da se trza.
Nekad i zalaje na nevidljivog neprijatelja.
***
UDALJAVANJE
Nestao sam iz moga grada.
Odlepršao
Ne predaleko.
Ali, ipak, dovoljno.
Pričam uglavnom na nekom tuđem jeziku,
sa nepoznatim ljudima.
Koračam drugačijim pločnicima.
Moje misli plove nepreglednim morem.
I sve mi to prija.
Ali u trgovini, i pored velikog izbora,
proizvodi dolaze i iz drugih
i ljepših gradova,
biram stvari isključivo iz rodnog mjesta.
Nostalgija
I(li) prokletstvo.
Kao i nemoć
udaljavanja od sebe.
Strašna sjenka moga brda
me nikada ne napušta.
***
LOGORAŠKA ESTETIKA
Komšija je odvojio svoje dvorište
od našeg žicom
kao onom iz Aušvica.
Pruga kroz Bikernau je zapuštena
kao ona pored moje kuće.
Put pored nje je neravan i lokvast,
isti onaj kroz koji nam teče lokalna zajednica.
Zidovi logorskih blokova su boje
zidova moje srednje škole.
Mogu osjetiti jezu prvog školskog dana.
Pećnica koja ih je grijala je ona
iz babine spavaće sobe.
Neke naočare se nijesu više zamaglile.
Cipelice su ostale da same skakuću.
__________________________________
GORAN RADOJIČIĆ rođen je 1985. godine u Nikšiću. Stihovi su mu zastupljeni u domaćim i regionalnim časopisima, zbirkama i zbornicima (Fokalizator, Glasnik, Podgorica; Tanane revolucije, Kontrast izdavaštvo, Beograd; Književne vertikale, Beograd; Savremene kratke književne forme, Skoplje; Sovremeno tvoreštvo za deca i mladi, Skoplje…).
Debitovao u prozi sa romanom ,,Zapisi iz sentimentalnog dnevnika”, objavljenim na Bookmate platformi 2022. godine. Dobitnik treće nagrade na konkursu Nikšićkih književnih susreta za zbirku pjesama ,,Nostalgija”.
Usamljeni pisac, ne pripada književnim plemenima. Bivši sociolog.
fotografija autora: Svetlana Mandić
čovjek-časopis 