PSIHA
Nije bila sigurna sniva li,
jesu li falični oblici njenih koluta
samo plesali zajedno sa zjenicama,
ili je tijelo stvarno kušalo ono što je htjelo
uživati, dirati, obarati.
Svake se noći tajanstveni ljubavnik
vraćao k njoj.
Svakoga se jutra budila sama i odlazila kopati u vrt,
do večeri.
Zalijevala paprike, rajčice, patlidžane,
darežljivu bamiju u stanju sjediniti meridijane:
Afganistan s Bosnom
Afriku s Louisianom i Mississippijem.
Krastavcima i lubenici – lotosovom cvijetu, preporučila je
da barem promijene smjer,
s obzirom na to da ni iz kog razloga na svijetu,
svoju prirodu nikad ne bi promijenili.
I poslije višesatnog kopanja,
nakon zalaska sunca,
vratila bi se da se šćućuri u tami vrta
kao da čuči u jazbini,
i čekala.
‘Gdje si, ljubavi?’
uzdisala,
„Božanski principe koji me potičeš
da se poklonim Ljepoti
njezinoj nikad predvidljivoj tajni?
Gdje si, dare Svemira,
moj grču od iskona?
Gdje si?
Neka tama otkrije moje savršenstvo,
ozakoni žudnju moju,
tajanstvenima neka učini snošaje psihe.’
***
PREOBRAZBE
Putenosti moja,
bića smo na putu promjena.
Naša ljudska strana
pamti kako je bilo lijepo nastupati
jer smo bili tijela,
a jer smo bili tijela,
kako je bilo lijepo tražiti se.
Moja opipljiva stvarnosti,
ako ti bude suđeno da postaneš
algoritam,
i dalje ću te moći dotaknuti
prstima svoje podsvijesti,
vještinom.
Bit ćemo pravi i lažni,
opipljivi, dakle digitalni.
Preobrazbe bit ćemo,
preobrazbe.
***
TRIP 1
Smiješ se i projiciraš se uvis
Letiš, kao u tripu Jima Morrisona
pod utjecajem LSD-a
u običnom danu koncem šezdesetih.
Ali to je samo lubenica s votkom,
a ti se smiješ!
Posrana generacija, to smo,
koja nema povijesnu izdržljivost starih hipija,
ali ni nestalnost koja ključa u glavama milenijalaca,
ti imaju korijene kratke poput penjačice graha
pola duše zabijeno u digitalni sustav,
polovica koža, krv, slina, polovica tehnologija.
Ali neprimjetno, i mi se,
malo-pomalo mijenjamo,
mi kopilad
dugo smo i izdržali u ravnoteži
između starih svjetskih ratova i novih građanskih,
užasa,
totalitarnih sistema i nevjerojatnih predstavljanja demokratske ideje,
mi, stara generacija
koja ne shvaća predodžbu starenja,
postat ćemo
mogući realiteti.
Smiješ se pa se i ja s tobom smijem,
tresem se od grohohohota,
i htjela bih biti drugdje
da se ne smijem s tobom,
ne budem s tobom.
Pitala sam te ‘voliš li me’
ali moje voliš htjelo bi dati prostora Erosu
kao osamljenosti i lijenosti,
i otjerati te zajedno sa starim kiselim tripovima Jima Morrisona,
plastičnim bocama koje treba izdvojiti od razgradivih,
otjerati te,
jer te ne poznajem,
ni kad se smiješ, ne znam te.
A gospe se razmnožavaju u vrtu,
zajedno s lisnim ušima i biljnim stjenicama,
s mojom potrebom da budem jedna, ili pak trojedna,
vezana za tebe i od tebe razvezana
korijen i lišaj,
istodobno mrkva i parazitska biljka.
Ali ti se smiješ, smiješ.
***
SVETA HOSTIJA
Ušuškao si se pod kožom
sada, kad je večer.
Napokon se vraćaš kući
nakon putovanja
mnogostrukim svemirima.
Kap po kap
tvoji me sokovi
prožimaju.
Bez riječi me učiš
kako se može živjeti odcijepljeno,
progutati mrežu svih mreža
kao svetu hostiju
i naslutiti da lirska
može biti i sutrašnjica
u metauniverzumu,
ako iz proširenog života
budemo znali izvući drhtaje.
S talijanskog prevela Lorena Monica Kmet
– iz ciklusa “Eden, izgubljeni raj u lubenici začinjenoj votkom” autoričine knjige “SCHMARRN”, U.O. Fedra art projekt, Rijeka, 2022.
– pjesme su uvrštene u novi, peti broj Zbornika poezije pjesnikinja regiona “U MREŽI STIH”, ShuraPublikacije, Opatija, 2025.
__________________________________
LAURA MARCHIG, istaknuta je pripadnica autohtone talijanske zajednice u Hrvatskoj čije vrijednosti promiče svojim građanskim i kulturnim javnim djelovanjem. Piše uglavnom na talijanskom. Pjesnikinja, spisateljica, prevoditeljica, dramaturginja, tekstopisac, kulturna djelatnica i organizatorica, rođena u Rijeci, diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Firenci. Bila je novinar-urednik kulturne rubrike dnevnika “La Voce del Popolo”, glavna urednica časopisa za kulturu “La battana”, te deset godina ravnateljica Talijanske drame HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke. Priznat joj je status slobodnog umjetnika (dramaturg), te je članica Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.
Umjetnička je ravnateljica i odgovorna osoba Umjetničke Organizacije Fedra art projekt.
čovjek-časopis 