BROD NA KALELARGI
brodovi plove morima
spajaju ljude i krajeve
oni su dodiri među svjetovima
otocima, kopnima…
divovi prevaljuju oceane i donose
mirise kave
boje egzotična voća
bezbrojne sprave i mašine u
u velikim džepovima
i milje im korake broje
oni su dodiri među svjetovima
među pjesmama
kako to objasniti dječaku
koji pjeva
koji je brod od papira
porinuo
žlijebom punim kiše
i tekstom iz novina
dodirnuo svijet
na Kalelargi
***
BALKONI S POGLEDOM
jutros su srušili tvornicu i zid
što na svome licu nosi poruku
toplu kao ljubav
tu će sagraditi stanove
južni balkoni hvalit će se
pogledima na pučinu
nekad su se zore glasale glazbom sirena
na kraju noćne smjene
i mirisale na slatka peciva
što su majke umorne od trake i noći
u torbama
skupa s poljupcima
donosile djeci
hoće li balkoni s pogledima
nuditi miris peciva i torbe pune ljubavi
hoće li majke donositi zore
u pospane dječje sobe
što gledaju na brodove
hoće li i jedna krošnja
pod balkon donijeti pjesmu maestrala
i jedna ptica
ostaviti umor svojih krila
pod njenim skutima
***
PAPUČE I PAS
papuče uz krevet cijelu noć čekaju
moja bosa stopala
i Saba čeka na njih
mene je sunce zateklo. nju nije
čeka da prozor sobe otvori svoje vjeđe
da ja protrljam svoje zalijepljene oči
i doteturam do kuhinje
ona prati moje stope u stopu
smota se i nasloni glavu na papuče ispunjenje mnome
zatim čeka da popijem kavu
moje buđenje je tromo
ona je strpljiva i zna
da mi nerijetko trebaju i dvije šalice
ponekad se čini da njoj više prija
miris jutarnje kave i dim prve cigarete
meni potreba, njoj radost
zrak miriše na skori izlazak
kad će napokon saznati
svjetluca li sunce jutros na vlatima trave
– iz zbirke pjesama “BROD NA KALELARGI”, Naklada Ljevak, Zagreb, 2018.
čovjek-časopis 