***
nije da prisluškujem
nije da špijuniram
nije da sam ovdje s krivotvorenim dokumentima i izmišljenim imenom
ali slučajno čujem da vas boli KUK
slučajno čujem da otkad je granata raznijela seosku vijećnicu
vi više niste vi
postali ste proročica
medicinsko čudo
polu-metal polu-žena
titanij na mjestu KUKA koji je primio smrt cijelog sela
proročica suze i kiše
pa vam pod raznesenim temeljima
gdje nitko cjelovit neće tražiti
ostavljam svoj kišobran
ne znam kakva ćete proročica postati
ni kakva je to eksplozija morala biti
da već u dvadesetima imate takve ožiljke i umjetan KUK
ali povjeravam vam svoj kišobran
molim pazite na njega
i kad komadi kamena više neće padati s neba
dalje molim proslijedite ga u tišini
dalje
nije da prisluškujem
nije da špijuniram
nije da sam kriomice došla u ostatke ovog sela
ali slučajno slušam kako
vi više nikada neće biti vi
a želim vam da ni ne pokušate
želim vam dobru obnovu i točnu prognozu
P.S.
ako netko priupita
ovaj kišobran na sebi nema
udobijanski tradicionalni vez
lažite
obmanjujte
smijete sve u službi općeg mira
izmislite cijelu jednu civilizaciju zaklanu u jeku noći
jedino preostalo od nje ovaj kišobran
vi ju zaskočite
zadavite
zakoljite na spavanju
zamolite da se sama zakolje ako vi ne možete
zaustite da ćete ipak morati pregaziti svoju riječ
zakopajte sve osim ovog kišobrana
zapišite sve što vam padne na pamet
o toj civilizaciji koja nikada nije postojala
zakunite se da je samo izgubljena sjećanju i pobjedama
morala je postojati
morala se razviti
odrasti
othraniti stoku za meso i kožne jakne
onda joj se morala dogoditi neka ljudska katastrofa
nešto
netko
P.P.S.
ako netko inzistira
ovaj kišobran na sebi ima bilo što osim
udobijanskog nacionalnog uzorka
mi ne smijemo
mi smo neutralni
mi ne smijemo
mi smo civilizacija koja se pravi da ništa ne razumije
mi se bojimo pa kažemo da ne smijemo
ni mi koji ostavljamo svoj danak
ni
mi ne smijemo
lažemo
obmanjujemo
smijemo se na fotografijama za službene dokumente
izmišljamo da smo slučajno postali nemarni
pa smo zato mokri
natopljeni
osakaćeni
pa stvarno
gdje je taj kišobran
***
ja sam žrtva
ja sam bully
ja sam čekić
ja sam tastatura po kojoj netko nabija
i govori da ništa od onoga što drugi govore
nije istina
da nitko nigdje nije morao pobjeći iz svoje kuće
tako se nešto ne može dogoditi
takve ludosti nikada nije bilo na Udobi
ja sam taj netko tko nabija po meni
raštimanoj tastaturi
ja kažem da je najveća moguća povreda urasli gnojni NOKAT
ja sam sramota svojoj teti iz vrtića
koja mi nije htjela dati kiseli krastavac za desert
dok ne kažem oprosti
žao mi je
ne da ti je žao
gdje je tu odgovornost
reci oprosti
još jednom ponovi oprosti
ja sam pokidano oprosti kroz stisnute zube
ja sam genska mutacija na apsolutnom osjetilu
ja sam crno pod NOKTOM
ja ću reći ono što nitko drugi do sada nije
ja sam zato hrabra
hrabrija
ja sam optužba
ja sam brana ispred svega što sam ikada rekla
da slučajno ona uplašena
konzervativna Udoba
ne bi rekla da ja nisam njezin reprezentativan primjerak
neka očistim sve crno pod NOKTIMA
je li to možda ono što me je pokvarilo
ja sam napadačka ideja
ja nemam suosjećanja prema nekome kome ne vjerujem
ne mogu biti u vašim cipelama
ne mogu vjerovati onome što nikada nisam vidjela
ja sam agresija
ne ljutnja
ne šalica kao slučajno ispala kroz prozor
prava pravcata agresija
divlja
divljakuša
ubit ću te
ubit ću sve vas koji govorite da vas netko već ubija
samo recite da ja stvarno jesam
ona najtamnija točka pod velikim udobijanskim NOKTOM
ništa?
jesu li vas možda već ubili?
ja sam apologistički blog
ja se nekad mijenjam pa postanem zrno sumnje
ne!
nikada
pa što ja to radim
tu ne smije biti nikakve sumnje
ja sam žrtva
ja sam bully
ja sam štipaljka za fake news s
ja sam tastatura iz prošlog stoljeća
na kojoj više nitko ne želi pisati
ja sam crno pod svojim NOKTOM
i to samo ja smijem reći
***
koga briga Udobo
što si se htjela zarezati
kao slučajno baš tamo gdje je pohranjena
tajna tvoje gravitacije
pustila bi da se sve tekućice i stajačice
rasplinu u atmosferi
što onda s bazenima
sagradili smo ih mi ljudi
koji ne živimo blizu prirodnih voda
hoćeš li i njih pustiti da nestanu
a što s biljkama
njima treba hlad i navodnjavanje
u pravilnim razmacima i s podražajima istog intenziteta
prvo te pitam za druge
ali što je s nama
koga briga Udobo
što si dala da se tvoje KOSTI zalogaje
pa se moraš duplo brže vrtjeti
za istu količinu gravitacije
koga briga što si umorna
i bojiš se da će se neka KOST samo razletjeti
dobro
oprosti
znaš da ne mislim tako
brzopleta sam
oralna ličnost pa grizem bez da te prvo dobro pogledam
ovo popodne ti malo odmori
a samo još onda sutra potegni
novi pripravak za obnovu KOSTIJU
kad se obnove temeljne strukture obećajem sve drugo postaje lakše
skoro je pri kraju
samo što nije
samo što nije
vidiš da nisi sama
tu je i slikovnica da što prije zaspiš
Jednom davno u dalekom kraljevstvu….
________________________________________
SILBA LJUTAK (Zagreb, 1999.) apsolventica je diplomskog studija psihologije na Fakultetu hrvatskih studija i edukantica integrativne psihoterapije. Piše poeziju i ponekad kratku prozu. Na 61. Goranovom proljeću 2024. godine zbirka Kuća na otoku nagrađena je Goranom za mlade pjesnike i objavljena u lipnju iste godine. U slobodno vrijeme bavi se amaterskom fotografijom.
čovjek-časopis 