TRI PJESME DARKA ALFIREVIĆA IZ ZBIRKE “SNOVI O ZRCALU I KIŠOBRANIMA”, Matica hrvatska Split, 2024.

O SNU I LJUBAVI

Nekad kad sanjam svog umrlog oca
On leži
Nag i hladan
I bez osmijeha
I bez riječi

Nekad sanjam puno beživotnih ljudskih tijela
Sva ista
Blijeda
Sivosmeđa
Drvenasta suha zvuka
Kratkih odrješitih mekih tonova
Tvore zavodljive harmonije

A svi kao da znaju da sam tu
I svi imaju za mene neke svoje melodije i priče
I svaki kao da me pita za svoje ime
A ja bih nešto rekao
Ali san mi ne da
Jer tako to zna biti kad sanjaš

I u tim snovima nekad
mi se čini da što više leže i komuniciraju svojom umrlošću
Sve su ko bliži jedni drugima
I svi kao da na poslijetku postaju pješčana plaža
More
Brdo
Raspucala suha zemlja

I ispod svega toga kao da sam okružen šutnjom mi mojih mrtvih predaka
I ispod i iznad svega toga
U tom mom snu
Sa svima njima
I znanim
I neznanim
Ja bivam jedan jedini
Od svih smrti ovoga svijeta.

***

PLEŠU GRADOVI

Plešu gradovi
Lagano se miču
Lagano se njišu
Lagano se vrte

I sve to sa svojim
Statuama
Bistama
Reljefima

I sve to sa svim svojim
Trgovima
Parkovima
Alejama
Svečanim pročeljima

I sa svim tim uskulptorenim
Skulptorima
Pjesnicima
Vođama
Svecima
Pronalazačima endema
Znanim i Neznanim junacima

Svima tako mirnima
U svojim svečanim vremenima
U svojim važnim trenucima
U svojim vječnostima
U svojim konačnostima

I usred svega toga plešući grad ih uzima za svoje plesne partnere
Onako ukrućeno dostojanstvene
Preozbiljne
Sramežljive plesače
Prepune straha da ne puknu u tom plesu
Da se na rasprsnu
Da ne padnu
Da se ne zaborave

A ja gledam onog svetog Jurja na konju i zmajem pod njim
Gledam ga sa onim dignutim mačem
Ko žudnjom da mahne
Ja ga gledam
Ja čekam
Miran
Miran
Miran
A grad
Pleše
Pleše
Pleše

***

I POPADAT ĆE LJUDI

za mog Hrvoja

Jednog dana ću biti tako lijep
I dobar
I pun ljubavi
I prema prijateljicama
I prema prijateljima
I prema onima koji to nisu
I prema susjedima u zgradi
I prema susjedima iz kvarta
I prema svima iz mog dućana prekoputa
I prema mojim frizerkama
I prema svima mojim iz bolnice mi
I ljekarne

I prema svima iz mog grada
I svih gradova
I svih priznatih i nepriznatih zemalja ovoga svijeta

I svim onima iz drugih hipotetičkih dalekih svemirskih i filmskih i stvarnih svjetova

Biti ću toliko i lijep
I drag
I dobar
I pun ljubavi prema svem živom svijetu

I da će svi ti moji dragi
I oni koji to nisu
I sva ta ovozemaljska i izvanzemaljska bića živa popadati
I po stepeništima
I po haustorima
I po ulicama
I po travnjacima
I po i pod palubama brodova
Svi oni će i zaspati po i pod svim tim krevetima
Pod svim tim uhladovinama ispod krošnji
Pod svim tim olucima za kiša

I po proslavama rađanja
I posljednjim ispraćajima

I po I pod I na

I svi ti I sve to

Sve da bi usred svega toga ostalo samo nas dvoje i naša ljubav
I nitko i ništa tu među nama
I nitko i ništa od svih tih i svega toga
Tih i Toga što bi se moglo ispriječiti među nama

Pa me ti pitaš onako među nama
A da gdje je ljubav
A ja ti stojim i ni sam ne znam
Jel baš stoji ono da je Bog ljubav
Jer ja nisam Bog
I jel baš važi da je Bog svugdje
Jer ja nisam Bog
Jer ja sam samo tu gdje jesam
I od svega toga
Niti išta više
Niti išta manje

_______________________________________

DARKO ALFIREVIĆ je vizualni umjetnik, jazz basist, pisac i pjesnik, rođen u Splitu 1964. godine. Diplomirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i specijalizirao patologiju.