OPTIKA
Trebalo je bušiti, kroz zidove se mora silom.
Mali majstori, figurice s animiranim osmjesima.
Ti znaš što rade, ja se sklanjam pogledima
jer ne želim znati ništa o sili, o probijanjima.
Trebalo je probušiti zidove utvrde jastuka,
pustiti radne đonove na tepih, dovesti glasove.
Zatvorila sam se u ženu u kuhinji, u džep,
umotala se u pregaču pokojne bake
praveći se da znam gdje su sve kuhače
i od kojih se sve smrti pripremaju juhe,
kako ne ozlijediti prste na oštricama.
Zavukao si ruku u džep i ugrizla te gušterica
u koju sam se pretvorila od te prašine
i ostataka buke bušilica.
Otišli su, rekao si, i pustio me da hvatam mušice.
Kroz zidove nam sad dolaze svjetlovodi,
a meni će uskoro narasti novi rep.
***
BIREMA
Sve smo ostavili prekriveno lancunima,
prašina se bolje podnosi na bjelini
strojno iskuhanoj, utvđenoj bez škrobljenja.
Ispod platna viri noga našeg stolića,
iskrivljeno drvo, urešenog stopala,
građanska estetika naših prekršaja.
Zastrta lica prerano preminulog namještaja,
beskorisna mapa za pronalaženje tanjurića
koji pristaju uz porculanske ružice šalica.
Barbari prodiru kroz pukotine
i to je pravedna cijena prošlih udobnosti.
Drvene kosti razasute po potkrovlju,
zaizivaju grube glasove, radnu obuću
naviknutu na prenošenje tuđeg tereta.
Noge mi sve češće postaju drvene,
klopotale bi poput štapa po tim podovima.
Razumiješ li? Govorim ti da neću
prisustvovati raščišćavanjima.
***
FARMAKOLOGINJA
Alisa u mašni drži pozlaćenu kutijicu s pilulama,
violinski ključ za ulazak u rovove neprijatelja.
Vodi nas u šumu, otimamo krampove patuljcima
i njuškama razmičemo lišće u potrazi za gljivama.
Alisa maše pregačom na podiju Studija 54,
četkom je uštimala prijemnike u našim mozgovima.
Alisa nas vodi, napadamo naoružane mikrofonima,
krampamo, četkamo, plešemo, udaramo nogama.
Krhotine koje nađemo rasute na poprištu bitaka
sakupit ćemo smjerno u đepove ljupkih opravica.
I na radionicama poezije, keramike, heklanja
smrvit ćemo ih u prah za smirenje
neurotičnih djevojaka.
____________________________________
MAJA MARCHIG rođena je 1973. godine u Rijeci. Živi u Zagrebu gdje radi kao računovotkinja. Piše poeziju i kratke priče. Poeziju je objavljivala u raznim tiskanim književnim časopisima i na internetskim portalima, nastupala je na književnim festivalima i tribinama.
Godine 2020. osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020 Knjižnice Vladimira Nazora u Zagrebu za kratku priču „Terapija“. Članica je literarne organizacije ZLO.
Objavila je zbirku poezije Spavajte u čarapama (Hrvatsko društvo pisaca, 2022.).
čovjek-časopis 