NEOSOBNA AVANTURA
Volim kako vidiš stvari.
Onda ih i ja tako gledam.
Oživi odjednom vilica i pegla
tako da mogu s njima razgovarati.
Pomalo sam kriv za sve.
Tako piše u knjigama,
a i ugledni ljudi to potvrđuju.
Zatvaram prozore da mi svjetlo ne smeta.
Ionako to što radim
ne može biti neometano.
Zaboravio bih rado to “ja”,
ili ako treba, otjerao bih ga
u pustinju.
Tamo neka se prži i neka crkne.
Ali ono je besmrtno i posjeduje
mnoga tjelesa u koja uskače
elegantnom lakoćom.
A to sam smetnuo.
***
PONOVNO U KVARTU
Suziti polje djelovanja
iza svake kante
u kojoj su otpaci.
Kloparaju uzaludna popodneva,
kao da je svaki dan
prolazan.
***
U SPAVAĆOJ SOBI
Što god se obistini
ima u sebi neku rupu,
za koju ni ti ni ja ne marimo.
I ako tako nastavimo,
sve što smo hranili,
raspast će se
u mikrodijelove.
Zato se ne obaziri
na dogovore
ili na ono što nećeš jesti
nego otkloni i razriješi
sve bojazni
blagovremeno.
***
JOŠ JEDAN MARKSISTIČKI PRIJEPOR
Naizgled samo tako,
uvijek oblak
nad tvornicom
šarafa i konzervi.
Ne postoje riječi
koje dopuštaju
lak obračun
s gomilom istomišljenika.
Polako uviđam
kako prostorija više ne nalikuje
onoj koja joj je prethodila.
***
VRIJEME U KOJEM SAM SRETAN
Simbol dana je Sunce.
Definitivno zabavljen
uz grickalice dohranjujem
prazne džepove.
U prirodi
gdje sve ostale ptice
traže zaklon
od tebe
i tvojih prijatelja.
***
PEDESETE
Zasun treba staviti,
ne zaboraviti niti se opustiti,
jer ništa nije dobiveno
što već unaprijed ne znamo.
Prostor na rubu odjeće,
nezahvalna površina zbivanja.
Trudi se zaboraviti,
baš kao i ja,
nezahvalna životinja.
***
NA POČETKU KAO I NA KRAJU
Visina dobitka
mjeri se kajanjem.
Ustvari,
što god da se dogodi
nakraju
će izgledati neugledno.
Lijeva i desna strana jednadžbe,
sve pulsira
kao plastična vrećica na vjetru.
Zamutile su se dvije crtice
jednakosti i rješenja.
__________________________________
IVAN KAPEC (Zagreb, 1970.), klasični filolog, jazz gitarist i kompozitor, završio je Srednju glazbenu školu “Vatroslav Lisinski” u Zagrebu, a diplomirao na Filozofskom fakultetu također u Zagrebu (2000.) latinski jezik s književnošću i grčki jezik s književnošću. Od 2009. zaposlen je u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu na odjelu Zbirka rukopisa i starih knjiga. Surađivao je i s Institutom za filozofiju u Zagrebu od 1998. do 2004. na projektima Renesansni pojam znanosti i Renesansne peripatetičke polemike te Temeljni problemi renesansnog novoplatonizma i hrvatski renesansni filozofi. Prevodi na hrvatski starije hrvatske filozofe Pavla Skalića, Frana Petrića, Ruđera Boškovića i dr. Surađivao je i s nakladničkom kućom MD kao konzultant u ediciji Nova izdanja za područja klasične književnosti te na festivalu Europske kratke priče.
Od 2009. do 2015. bio je član uredništva časopisa Quorum gdje je uređivao tematski blok o glazbi. Upravo završava prijevode djela Ruđera Boškovića De maris aestu i Musicae Compendium Renea Descartesa.
Kao jazz glazbenik i skladatelj, objavio je desetak hvaljenih albuma, među ostalima kao Ivan Kapec Trio, kultne Lancun i Bava (Dancing Bear, 2001. i 2003.), te nedavne Ivan Kapec 5tet: Crta – Nota bene (Zona Muzika, 2020.) i kantautorski Aligatori (Croatia Records, 2023.).
fotografija autora i naslovnice knjige: Vesna Zednik
čovjek-časopis 