SMRT JEDNOG JUGONOSTALGIČARA
umro je i niko se nije iznenadio
premda je svima bilo žao
i osjetili su kako im se stomak pomalo savija
u neodređenosti nelagode
ko će nam sada popravljati televizore
znali smo čađu
nije imao nikog
osim mnogo prijatelja
i nekoliko slične braće
iako majka onakvog samo jednom rađa
volio je avione
zaklinjao se u
posljednji let boinga 707
htio je da pronađe neku jelenu
ženu koje zaista odavno nema
da može da joj se javi
ili bar da je ponekad vidi
kada je zaspao na snijegu
prosto je umro od tuge
(što je u svijetu i poznato kao prvi i najčešći
uzrok smrti među svim jugonostalgičarima)
sada anđelima na nebu popravlja televizore
ponekad je odozgo potraži
ona je kao i uvijek daleka
samo što je sada manja i od ptice
a on i dalje nema hrabrosti
ni da joj mahne
sa visina gleda
svoje avione
i čeka pravi trenutak
da joj kaže
nešto kao
još uvijek se nadam
___________________________________
RUKOPISI 47, zbornik poezije i kratke proze mladih sa prostora bivše Jugoslavije / glavna urednica: Jasmina Topić; urednici Srđan Gagić, Stefan Stanojević, Tanja Božić (Slovenija); prevele sa slovenačkog i makedonskog jezika Natalija Milovanović i Gorica Radmilović – Pančevo : Dom omladine 2024.
čovjek-časopis 