SESTRA. ZAŠTITNI FAKTOR.
Sestru skrivam u prostoru između jednog
i drugog rebra.
To je njezino mjesto.
Posuto suhim lišćem i sjenama kestena i ako
dovoljno dugo bude žmirila,
nitko je neće pronaći.
Za nju je i bolje da je skrivena.
Svijet je hladno oružje položeno na kupolu neba.
Svijet je odškrinuta konzerva na čijem se rubu
tako lako odlažu jagodice ka-ži-pr-sta,
zapešće ili zalutali pahuljasti vrat.
Govorim i guram joj glavu pod kaput
među ježeve iglice.
Tamo je sigurna
omotana bodljikavim štitom.
Samo je zrakama sunca dopušteno
promoliti nos i reći: Zdravo, sestro.
Tako si lijepa.
One su pitome, one su pristojne
i znaju se na vrijeme ukloniti.
Ako piše zaštitni faktor 20, 30, 50,
one znaju: dalje se ne smije.
Ovo je područje pod videonadzorom.
***
JA SAM TO ZNAO. SANJAREĆI. ZNAO SAM.
Tako je pisao Ted,
draga moja Sylvia,
tvoje su oči bile crne ćukove duplje
fićukale u noć
čekale jutarnju kroniku
mjesto za sastanak
priručnik za samopomoć
Znao sam
kad sam odlazio
u noći kad je odlazak
jedino i posve moguć
znao sam da ostavljam
tijelo riječ tanke tanašne prste
omotane crnim ogrtačem
umotane u crne slutnje
ušivene u rubove crnih sljepoočnica
Tebi je trebala zaštita
sestra
sloj debele masne kreme
za noćnu njegu
I noćna njega trebala je tvoju kožu
tjemenu zubnom mesu
grizla si plahte
crninu noćnih susreta
disala ritmično
ispuštala noćni zrak u prostor među perjem
na svojoj postelji
Kad sam odlazio,
pisao je Ted,
draga moja Sylvia,
nisam znao da će mrak pojesti
tvoje sjajne oči
tvoje sjajno tijelo
nisam znao da će mrak zalepršati
krilom vrane
zatvoriti se u krletku
odložiti se na posljednju policu
ustajalog kredenca
Upalit ću trideset svjećica na torti
napisao je jedne veljače
prohladna je noć i mračno je
za ime boga kakav je ovdje mrak
napisao je
pisao je
Sylvia
Pod svjetlom svijeća,
crna moja Sylvia,
bio sam siguran
lako ću
lakše ću te naći.
***
REZULTATI PRETRAŽIVANJA.
Internetsko pretraživanje Anne Sexton
Kaže da korisnici također pitaju
Is it true Anne Sexton
What happened Anne Sexton
When did Anne Sexton die
Did Anne Sexton attend college
I puno je još pitanja korisnika
O mojoj majci po zdjeli mlijeka
O mojoj sestri po zdjeli hladnih krumpira
Anne i ja sjedimo na širokoj prozorskoj dasci
Vedra je proljetna noć i svaka ima svoju sjajnu zvijezdu
Anne je stvarnija nego što može biti
Moj grijeh moj grijeh moj grijeh
Anne se dogodilo sve što je moglo i moralo
Njeno je uzglavlje oduvijek mramorno
Anne jedino još nije umrla
Vidim je u zelenilu koledža
Pod stablom kuglastog javora gricka dugačku slamku
I zadirkuje Silviju
Vidim je parkiranu u garaži
Pod kupolom limene kutije gricka dugačku cijev
Zadirkuje nas
Izaziva
Hoće da se stalno pitamo
je li Anne tako htjela ili je to tek
Obična nesreća
***
DRAGA LUCIA.
Ni u čemu nema toliko poezije
kao u dvjema najmanjim pticama
na strujnom vodu.
Kad je jedna,
ptica je užasno predvidiva
šutljiva
i tako silno sama.
Ni u čemu ne nalazim toliko poezije
kao u tim dvjema pticama
na našem prozoru.
Ptice se gnijezde.
Ptice se zadirkuju.
Nemoguće glasno cvrkuću
cvrkuću.
Ništa nije tako poetično
kao one dvije ptice
u šumarku kanadskih topola.
Možda samo
ples prve kćeri
njezin pokret olovkom
ili trepavicom.
U kćerima su erupcije zašećerenih lava
U kćerima su izgubljene i pronađene
sestre
pripremljeni kaputi za hladnije dane.
Nigdje ne nalazim toliko poezije
kao u ovim dvjema najmanjim pticama
jednoj ptici sestri
jednoj ptici kćeri.
Napiši mi, Lucia, još jedan priručnik.
Teško drugdje pronalazim toliko poezije.
Možda još samo u dvjema najmanjim pticama.
Piši mi, draga moja Lucia,
kad uzmogneš.
Reci mi, koja ti je vrsta poezije važna?
Budi skrovita, mila, i posve slobodno likuj.
***
GWENDOLYN.
Postala si moja majka
jedne nedjelje
Bila si Gwendolyn ljubavnica
predana nježnim kućnim radinostima
a onda si postala moja majka
U vremenu između šarenog pokrivača
i kolačića s čokoladnim mrvicama
ugnijezdila si mrvicu mene u prostor
između prepona
Paperje je pokrivalo moje tjeme
Slušala sam kako recitiraš
Svlačiš se
Predosjećaš primirja
Tišinu kišnog jutra
Daljinu posljednjeg noćnog vlaka
Bila si dijete i majka
majka-dijete odraslom muškarcu
Gledala sam te iz utrobe
iz početnog gledišta
Bila si predana
Bila je još jedna mazna nedjelja u nizu
Uvukla sam se u tebe
kao magla u prazan prostor
iznad jezera
Bila sam tvoja voda
Ljuljala si me
Utjeha-majka
sklupčanu u krevetu
Dok ne odu mrakovi
sjene
i jedno veliko čudovište
ispod kreveta.
***
PREOBRAZBE.
Navečer
Kad se upali svjetiljka
Znak pričanja noćnih priča
Moja kći tek počinje svoje preobrazbe
Na zidu nasuprot početnoj točki osvjetljenja
Postaje pravilna ptica
Pauk s vlastitim imenom
Puž
Još i prije vremena u kojem su se
Grci i Rimljani bavili
Otjelovljenjem zvijezda i svemira
Moja je kći na zidu spavaće sobe
Bila astronaut, rastuća gljiva
Početak svijeta
Ostavljaju li sjene otiske pa da ih
U vremenu kad kćeri napuste slikovnice
Igre sjenama
Ružičaste krevete
Osvijetlimo luminolom tamo gdje ih pamtimo
A one nam se, dakako, ponovno vrate
Preobraze
U brane od prodora posve jasne tuge
_______________________________________
IRENA SKOPLJAK BARIĆ (Zenica, 1982.) profesorica je hrvatskoga i ruskog jezika i književnosti. Pojedine su joj kratke priče i pjesme nagrađene, pojedine pohvaljene i objavljene u publikacijama u sklopu književnih natječaja.
Objavljivala je i u književnim časopisima, na različitim internetskim portalima te na Trećem programu Hrvatskoga radija.
Suautorica je čitanki iz hrvatskoga jezika te digitalnih obrazovnih sadržaja za projekt e-Škole.
Dosad je objavila pjesničke zbirke Neprivezani (2016), Plava mahovina (2020) i Moja. (2024) te slikovnicu Ja žir, vjeverica Vera i jedno daleko jezero (2023).
čovjek-časopis 