OČI POBUNE
Svakog dana
Pa i nedjeljom
Žena ide na posao.
To tijelo boli:
Ko fakir iskusni
U svoje rane se smješta.
Nadražena nepravda
Kao erekcija stoji
Na svakom uglu grada.
Hljeb nasušni
Izmiče joj iz ruku,
Vrebajući po pločnicima života.
Očima njuši
Sve što je mogla biti
A nikada nije.
***
DOBRODOŠLI U MAŠINU
Stoji stroj u ćošku društva
Ponavlja muške riječi i gestove.
Svaki broj na ekranu
Falusoidno skakuće.
Stroj ne prepoznaje moje brojeve:
DNK su nokti,
Kosa,
Puder i haljina.
Srećom, postati pisac teško je
Šta god imao između nogu.
***
POTOMAK
Draga nije htjela imati djecu,
Ni ispuniti utrobu novim bićem.
Draga je već imala dijete
Obučeno u odijelo, sa brkovima i dobrom platom.
________________________________________________
ERMINA RIBIĆ rođena je 1996. godine u Sarajevu. Tu završava osnovno i srednje obrazovanje, te upisuje Filozofski fakultet, gdje završava drugi ciklus studija na odsjeku za Komparativnu književnosti i informacijske nauke.
U svom master radu „Feminističko čitanje tradicije ezopske basne“ analizirala je ezopsku basnu u evropskom književnom krugu i to sa stajališta feminističke teorije i kritike.
Objavila je više od 30 radova, što akademskih, teorijskih, tako i eseja i kritika na internet portalima i u tiskanim časopisima. Radila je kao asistentica organizacije književnog festivala „Bookstan“, kao novinarka, online učiteljica, proofreader i volonterska urednica. Trenutno radi kao content writer. Njena poezija objavljivana je na portalima, a uvrštena je i u zbirku „Frida – žene govore“. Dobitnica je nagrade „Mak Dizdar“ za 2024. na festivalu „Slovo Gorčina“.
čovjek-časopis 