KARAVAN-SARAJ
Gdje su sada konjanici, trgovci, mistici,
učenjaci, pelivani i opsjenari koji po
sajmovima putuju?
Oni će u predvečerje proći kroz široku
kapiju na konjima ili hodajući preko
kamenja još topla od sunčane žege.
Bogat ili siromašan sve daje za gutljaj
hladne vode.
U polumraku karavan-saraja miriše na
čaj i stare ćilime.
Zamalo putnik u spokoj utone dok mu
pod glavom opojnim snovima jastuk diše.
***
SJEĆANJE NA ESFAHAN
Sada se čini da tvoja zelena stabla
šire svoje krošnje u mojem krvotoku.
A u očima još čuvam sjaj usitnjenih
ogledala.
Zbog njih ni jedna slika više nije cijela.
Sve je razlomljeno u prizmi prošlosti
i sadašnjosti bez pitanja zašto i kako.
Samo se prizori u sjedanju vrte i namataju
kao niti tkalaca koji u skrovitosti cvijeće
po sagovima Perzije prosiplju.
***
TRADICIONALNI RESTORAN
Miris šafrana, riže, kebaba i patlidžana
širi se kao dobri duh restoranom.
Gazda sve brižno nadzire sa svojeg
stola k’o s kapetanskog mosta.
Dječak, još krhka tijela u starim,
iznošenim cipelama skuplja sa
stolova suđe i nosi u kuhinju gomilu
teških tanjura.
Tako još malen tko zna koliko usta
kod kuće hrani.
Strpljiv i šutljiv broji svoje dane moleći
Alaha da ga spasi od mirisa šafrana,
kebaba i patlidžana, priželjkujući da
mu krajnji usud bolji bude.
***
ODA
Zahvalnost neka je nepoznatom
čovjeku koji je kada te vidio, ruku
na srce položio i dobrodošlicu ti poželio.
I onom koji je svoju trgovinu širom otvorenih
vrata ostavio da bi ti put kojim si željela poći pokazao.
Oda neka je djevojci koja ti je prišla u Perzepolisu
kod Vrata naroda i plačući prošaptala koliko čezne
da kao lastavica makar jednom u slobodu poleti.
***
HAFIZ
Ima jedan narod koji kao
postojana rijeka dolazi pokloniti
se svojemu pjesniku, jer stihovi u
njima teku.
Hafiz, položila sam ruku na mjesto
na kojem vječni san snivaš. I rekla
ti: „Došla sam i odlazim.“
Znao si da ti više od toga nisam
mogla dati.
***
KULE TIŠINE
Zaratustri
Sunce pustinje ne želi kule
tišine u prah pretvoriti.
Vatra koja gori više od tisuću
godina kreće se od nečistog do
čistog nudeći pticama da tijelo
čovjeka put neba odnesu. Samo
duh prosvijetljenoga u vječnoj
vatri plamti.
*
“(…) Na ovome mjestu prikupljene pjesme o putu iskazane putovanjem po Iranu, prolegomena su za osvjetljavanje diferencijalne strukture koju suvremeni, globalizirani, bolje kazano, ekumenski pjesnički subjekt razumije i izražava kroz gnostičko-lirsku, metaforičku ekspanzivnost i ludizam vlastite riječi.
Jasminka Domaš dopušta, štoviše svesrdno promiče međukulturni angažman, kontakt i razumijevanje kao antidote posvemašnjem kulturnom, političkom, religijskom i medijskom beščašću, sveopćoj civilizacijskoj kontaminaciji, tim nebrojenim gehenama naših dana. Njezine poetske slike iz Irana pokazuju egzemplarnu osjećajnost u poimanju puta k Jednom, mostu između Istoka i Zapada, nastalom iz fuzije dviju civilizacijskih hemisfera čije su obje strane, kaže ona, opijene “mirisom jasmina” koji je čista ljubav. Drukčije ni ne može biti. (…) – Omer Rak, iz predgovora knjige
_________________________________________
JASMINKA DOMAŠ objavila je više poetskih zbirki i romana te stručnih knjiga s područja judaizma. Objavljuje i kratke priče. Na teološkim fakultetima Sveučilišta u Zagrebu predaje judaizam.
Romani su joj prevedeni na više stranih jezika i objavljeni u Italiji, Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj. Njezina književna djela bila su predstavljena publici u Jeruzalemu, Parizu, Belgiji, Leipzigu, Lecceu, Zagrebu…
Članica je HDP-a i PEN-a. Autorica je i scenaristica desetak dokumentarnih filmova prikazanih u produkciji hrvatske televizije, radila je i kao urednica u Vanjskopolitičkoj redakciji Hrvatskoga radija. Bila je i suradnica američke Zaklade za vizualnu povijest preživjelih žrtava holokausta čiji je utemeljitelj poznati redatelj Steven Spielberg.
Objavila je tri monografije o kronikama židovskih obitelji u Hrvatskoj i za taj rad primila više priznanja izraelskoga Muzeja Jad Vašema i Muzeja boraca Varšavskoga geta.
Njezina priča „Omnibus“ uvrštena je u antologiju židovskih književnica iz trideset zemalja svijeta, a 2023. priča pod nazivom „Purimspiel“ uvrštena je u američku antologiju Nore Gold kao jedna od najboljih u posljednjih 25 godina.
čovjek-časopis 