MIRAZ
Moja mama je izmislila život
koji nije zato bolio manje
Potrudila se da to ne smetnem s uma,
da u miraz odnesem krivnju
i da vječito brinem oko brige
Uništeni se ne znaju ni u mašti sakriti
Meni je to uvijek polazilo za rukom
Umjesto njezine šake ja sam zamislila buket,
umjesto otvorenog dlana
ja sam vidjela jarbol koji me nosi po Kvarnerskom zaljevu
Psovke i uvrede sam progutala
I dan danas ne mogu
Liječnici Miljani objasniti
da nemam problema sa štitnjačom;
teško mi je da joj priznam
da su u tu nakupinu na vratu stale sve neisplakane suze
One koje ne teku od straha i dobar su povod za psihoterapiju
Daljinu između nas prohodala sam ravničarski,
pomalo
Vraćala sam se kao jadno prokleto pseto koje udariš nogom u glavu,
a ono ti dođe mašući repom
s glupom nadom da ćeš ga ipak sad pomaziti.
Zato danas imam mačka
Led kojim me mazila bio je dovoljan da zauvijek zamrzim snijeg,
ali da i dalje vjerujem da ima u njoj neke topline
koju je zakopala iza babine kuće
prije nego što je prešla Dunav zauvijek
Osjetljivost koju je prezirala sačuvala sam u trbuhu
Pa se učim voljeti grč,
i vikendom si na Dolcu kupujem cvijeće
Danas sam sjela na bicikl
i pregazila
strah i sram
Izgleda da me se ipak ne može uništiti.
***
HOTEL MOSKVA
Da živim u Beogradu dva mjeseca
Našli bi me mrtvu
za nekim kafanskim stolom
s kariranim stolnjacima
Ili u nekoj ilegalnoj birtiji
Prošle godine, baš u maju
slučajno sam trubaču ubacila 100 eura
umjesto deset
Stara mi je rekla da sam budala bez para
Al’ jebeš pare kad imaš dušu
I kad ti nasred Skadarlije sviraju
slavonske pjesme,
a prolaznici staju da te snimaju
Ovdje moraš znati reći ne, kaže mi moja frendica Ivana, inače će te grad pojesti
A ja ne mogu odoljeti još samo čaši
Baš sam imala dobar plan
Čitat ću poeziju
I sjediti dugo u Hotelu Moskva
A završila sam u upitno legalnom klubu
kod trandži na Vračaru
U Beogradu i dalje možeš biti politički nekorektan,
nema moralne policije koja jedva čeka da ti uništi život
Tko nije doživio da čuje trandžu kako pjeva muški i ženski vokal istovremeno
Da ga jebeš nije živio
Profesionalno sam tih tjedan dana
spavala po tuđim krevetima
Prljavi apartman na Trgu Republike
Mogu samo ja unajmiti
Spavala sam kao mumija tu jednu jedinu večer
Vozila sam se romobilom poslije kiše po noći kada prazan je grad od Tašmajdana do Kalemegdana
Pjevala sam iz glasa Slavija pa Vukov spomenik
Beogradski momci tretirali su me kao princezu
Svaki dan sam pušila crveni Marlboro,
meko pakovanje afkors
I jebala mater Rusima zbog inflacije
Doručkovala sam rakiju od kajsije
I nisam ni na tren požalila što nisam
napisala nijednu pjesmu
Sutra putujem u Beograd
Kupila sam plavo-bijelu haljinu
Bit će jebena uz čašu crnog vina
U Hotelu Moskva
***
PARIŠKA
Grad je pun žena
u crnim kaputima,
a ja sam šarena
šaka u oko
U ruci mi cigaršpic
Na ramenima Pariz
Pijem matcha latte, zamisli,
kao da sam neki buržuj
U caffeu samo čujem žamor
Imam super moć da se isključim
kada me ne zanimaju razgovori oko mene
A gotovo nikad me ne zanimaju
Ljudi rijetko razgovaraju,
a ja ne podnosim
uzaludnost
Priče od krvi, mesa i ceste
ionako se čuju samo u bircu
pored kolodvora
Čitam poeziju lude žene
Ali ja sam luđa
I mogu usred Zagreba izmaštati
ono dekadentno pariško popodne
Imam istu onu kraljevsko plavu beretku
koju me nagovorio da kupim Michael
I da je stavim na glavu usred ljeta
Jebe ti se, rekao je
A on je iz New Yorka
Ne može on vidjeti otiske
moje malograđanštine
Pa sam stavila kapu
Otvorili smo bocu rosea
na križanju neke dvije male strme kaldrme
Montmartrea
Hodala je
kiša
i sunce je bilo vani
Rekla sam mu da se sada Cigani žene
Tako su nas učili kada smo bili klinci
I mi smo vjerovali
Bila sam baš sretna za tim stereotipno
francuskim stolom
onako sva sjebana
U Zagrebu je danas topao zimski dan
Proviruje sunce, ni kapi kiše da padne
Negdje se sada Romi žene
Lude žene, sretne su
______________________________________________
BOJANA GUBERAC novinarka je i ratna reporterka rođena u Vukovaru 1991. Odrasla je na Sušaku. Živjela je i radila u Zagrebu, a nedavno se vratila u Rijeku. Trenutno piše za ArtKvart. Radila je kao novinarka radija Laganini FM Rijeka i audiovizualnog kanala VIDA. Kao slobodna novinarka pisala je za portale Lupiga. com, makedonski akademski blog ResPublica, Žene i mediji i CroL. Iz ratne Ukrajine izvještavala je za Jutarnji list i Lupiga. com. Pisala je za Novi list, Riportal i Kvarner News. Radila je kao novinarka kulture i informativnog programa na županijskoj televiziji Kanal Ri te na Radio Rijeci i Radio Sovi, radijima Hrvatske radiotelevizije. Na Radio Rijeci bila je urednica i voditeljica emisije Futura HR. U slobodno vrijeme piše poeziju, sluša jazz, slika i ide po kafanama. Tu i tamo napravi neku izložbu ili performans. Svaki dan odustaje od novinarstva.
čovjek-časopis 