SRETNA
Probudili smo se kasno, nedjelja, skuhao sam kavu i sad ležimo u posteljici. Ja igram šah s azerbajdžancem i gubim, ona igra medu lihvara na mobu, ima 200 novčića i tri života. Vani prolazi svijet, dodirujemo se bosim stopalima svaki u svojoj maloj kozmičkoj drami, odvojeni a tu. Sporadično kao granatiranje jedno kaže volim te, drugo odgovara i ja tebe volim, toliko ponavljamo tih nekoliko riječi da sam na njeno fališ mi odgovorio – i ja tebi. Vani psi laju, djeca i šumi život i pomislim sretan: oprosti mi nepostojeći, smiluj se i zaboravi da te nema jer ti se molim dragi. Na ovo me svedi – da smo goli i sami i da nas zaborave portafoni mobiteli cijena mlijeka reklame inkasatori i sutrašnje ropstvo, daj da sretan umrem.
***
DONJE SVETICE 127
Kao što vjerojatno
tamo južnije
huči more
tako ovdje postoje donje svetice
na broju 127
gdje se rudnik
bezobrazno
prostire
usred ničega
a u svemu je
što glođeš, srčeš i posjeduješ
osim budućnosti
koju ti ne damo
dragi moj kapitalistički prijatelju.
***
ROVOVSKA
U rovu svakodnevnom
svakim izlaskom
svakim crvenim svjetlom na semaforu
svakim ispunjenim formularom
kupljenom stvari i rokom trajanja
popustom nagradnom igrom barkodom
poticajem i olakšicom
svim pojedinačnim prijekornim pogledima
i nejunačkom vremenu usprkos
svakim tramvajem koji ti bježi
svakim koji si uhvatio
i onima između
svi ti dobar dan
svi hvala i svi molim
i nema na čemu (a ima baš ima)
pred juriš blatan krvav uzaludan i kriv
svjestan da ničija zemlja
ne čeka ne miluje
ne razaznaje i ne suosjeća
krećeš kaotičan beznadan i smrtan
sasvim siguran da s one strane
onkraj mašingevera i bajuneta
bodljikave žice i ljudi baš kao ti
drhti sutra
razlog i otkriće
smrt po malu smrt
do čega ti je stalo
zašto jurišaš
i zašto se još
najdraži moj
ubrajaš među ljude
***
POSTAPOKALIPTIČNA
Usprkos obeznanjujućoj kompleksnosti svijeta i svemira
atomske i subatomske stvarnosti
kontraintuitivnoj naravi čestica koje su i valovi
usprkos zamršenom klupku od praznine
pohlepe i laži
kojima opravdava se sumanuto,
samoubilačko domaćinstvo čovječje vrste
i masovno izumiranje miliona drugih
antropocen
da sve ptice trenutno žive stavimo na vagu
70 posto ukupne težine
bili bi pilići
usprkos vremenu i što je usrano
21. stoljeće
u nepunih četvrt sebe
katastrofama obilno rodilo
ratovima bolestima
financijskim krizama
prirodnim i umjetnim kataklizmama
takozvanim kapitalizmama
svakog od nas počastilo pa ipak
i usprkos svemu navedenom i vanzemaljcima
i sotonistima i princu andrewu koji se ne znoji
i baalu
i anunakijima
i sablasnom djelovanju na daljinu
ja kao i ti svako jutro ustajem za sve nas posjednike
i moguće posjednike potomstva
jer jednadžba za preživljavanje odavno je riješena
stvari su očajnički jasne:
krov zemlja posao kruh zdravlje sloboda
plus obrazovanje neovisnost demokracija
to su bili naši zahtjevi u noći dugoj tisućljeća
to su naši zahtjevi sada
to će biti naši zahtjevi i nakon što u provaliju zakoračimo
i u pećine se natrag
svojoj pravoj prirodi
stropoštamo
svih nas
petnaest posto
postapokaliptičnih
***
PREDOSJEĆAJNA
Jutros mi prilazi najmlađi rudar i kaže tiho da nas ne čuju – revolucija stiže, osjećam leptiriće u trbuhu.
*
“Prva zbirka poezije Nikole Strašeka “Leptirići u trbuhu, glave na kolcima” donosi ekspresivne, ponekad i ekspresionističke pjesme, od kojih je dobar dio napisan na mah, udarom zbilje, pa uglavnom objavljivan na njegovu Facebooku.
Sve Strašekove pjesme mogu se podijeliti u nekoliko tematskih grozdova: ljubavni, rebelijansko-proleterski, pjesme o kćeri i pjesme o ljudskoj vrsti. Ova poezija nameće se ritmom i gomilanjem bez interpunkcija. Autor bira kraći stih, rafalni, to su stihovi koji se čitaju u dahu, a nastojanja koja iz tih stihova izviru idu u dva smjera: ljubavne pjesme teže nepromjenjivosti, trajnoj idili zaljubljenih – izoliranih od vanjskog svijeta no taj je vanjski svijet proždirući i valja ga revolucionarno promijeniti.” – Kruno Lokotar, urednik knjige
______________________________________________________
NIKOLA STRAŠEK (Zagreb,1978.) završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu, studirao komparativnu književnost i latinski na Filozofskom fakultetu te Filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti. Autor je nekoliko dokumentarnih i jednog kratkometražnog igranog filma. Trenutno piše filmske kritike i radi u skladištu voća i povrća koje zove rudnik.
Dobitnik je nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama za godinu 2023., na temelju koje objavljuje ovu zbirku poezije.
čovjek-časopis 