JEŠUA I ŠEGRT
Zašto si zamišljen?
Pusti brigu, još se učiš.
Drvo se teše ko zagrljaj iz grča –
okoštavaš sjenu od neba.
Brinem, Ješua,
zamišljen i táman;
kako kolijevke moje
grube su i nezgrapne,
a krstovi, gle, tvoji
glatki su i taman.
***
SEVDALINKA ZA KONJE
Sav je na konjića
svijet sjeo kriomice –
đihali carevi, đihali sveci –
dok on je samo sanjo
snoplje svjetla i kamilice.
***
PAD ZVUČNOG ZIDA
Svo je nebo ozvučeno,
školjka uha u koju se šapćemo.
A ti, dijete, ti si letač.
Ne šalju tebe avionom,
nego po tebi njega.
Da tišinu ošinu
ko kaišem.
Jer ti nećeš čuti šta ti govorimo,
bit ćeš brži od molećivih grla.
U naše će ožbukane oči
osipat se zvučni zidovi.
Uz nas gori parafin. Tek da znaš,
ako išta ugledaš.
Jer u Početnici zrakoplovstva
navodno ne piše,
koliko stane duša
u jedan jedini stijenj.
***
USNOREZ
U melodiji loših vijesti
i još gorih riječi
malo šta se rimuje
sa riječi čovjek.
U svijetu cvijeća – izvještavaju livade
nastupilo doba uvenuća.
Latice ne odlaze na jug,
opadajuć s nama.
U svijetu kolodvora danas
dva su Roma bili harmonika.
Po dirkama su silazili
pružajuć mi ruku spasa.
Falio je tek možda stih
il melizma.
Između moje gornje
i donje usne
sve teže prelaze riječi,
razjapila se šizma.
________________________________________________
DENIS JURIĆ rođen je u jesen 1993. u Bosni (Vitez). Nakon osnovne škole, školovao se kod bosanskih franjevaca u visočkoj klasičnoj gimnaziji, a onda i na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu te konačno filozofsko-teološki studij završio na Isusovačkom filozofsko-teološkom institutu u Zagrebu. Nakon svega, završio skoro i na ulici. Tek tada se izučio za čovjeka. Rado je teolog te se time većinom i bavi, pokušavajući vratiti vezu suvremenog i svevremenog. Bježao često iz samostana. Jednom tako naletio na Boga:
„Đe ćeš ti?“ pita on Denisa.
„Đe i ti“ veli ovaj njemu.
I zato se nije više vraćao.
Piše istim riječima kojima se stvarao svijet. Može ustrebati.
Objavio je zbirku pjesama “Božanstvena deponija” (Shura publikacije, Opatija, 2023.).
Od 2019. živi u Njemačkoj i ima osjećaj da više ne govori ni jednim jezikom. A i lakše se sporazumijeva s ljudima. Ima dvoje djece ko srce i jednu ženu ko kuća. I dosta.
čovjek-časopis 