UVOD U MRAK
Mrak nije samo odsustvo
svjetla.
Mrak, ako jeste, onda
je višeslojnost.
Crna naranča koju oči
ljušte bez prestanka,
iz tamnog u tamnije.
Uvećane zjene pod strahom
od prizora kad
bijela breza silovito
brzo raste
udarajući u nebeska okna.
I vjetar je glazbena pratnja
sveprisutnoj jezi,
onda
kada je svaki
šušanj
moguće umiranje
srca.
***
ADAPTACIJA OKA
Znanstveno je dokazano da
oku treba samo nekoliko
minuta kako bi se priviklo
na potpunu svjetlost nakon tame,
I da prilagodba na mrak teče
izrazito sporije.
Da oko adaptira svoj pojam
o tome što je crno,
i da je oslabljen vid u sumrak
dijagnoza koja nosi ime po
grčkoj božici Hemeri.
Znanost dalje pojašnjava
zašto nam se od nekih oblika
u tmini
učine posve drugi,
i sve to dok nam se Črt,
materijalizirani dvojnik Črnboga
kezi iz mraka sa svojim vučijim
zubima.
***
PRIVIKNUTOST NA MRAK
Priviknuti, više ne teturamo,
I ne držimo ruke ispred sebe
pokušavajući opipati obličja,
već samouvjereno koračamo
kroz tminu, po putevima
koji kao da su oduvijek naši,
i na kojima poznamo svaku
usjeklinu,
izbočenost i pravac.
Mrak se sada može dodirnuti.
Grabimo ga;
on je rahla zemlja,
crnica
i osipa
nam se
kroz prste.
***
SJENKE
Ove šetnje kroz četinare, noću,
nisu nimalo bezazlene.
Šuma ima svoje zakonitosti
I svakim spuštanjem mraka
porota je sve strožija.
Odmaknuti smo od civilizacije,
na grad nas podsjećaju
samo udaljeni laveži pasa na nešto,
čiju prisutnost tek smo ovdje osvijestili.
Satvoreni među visokim stablima,
govorimo o slavenskoj mitologiji,
a Drvo Svijeta kao da se stvori pred nama,
i upali se svijeća na jednom katu.
To Stribor ljutito naređuje
vjetrovima da nas udaraju sa svih strana,
dok nas demoni i zvijeri iz šume izgone.
Ponovno se spotičemo, padamo,
naš strah i zjene zajedno rastu…
Dok, jutrom će o ovoj borbi svjedočiti
tek blato ispod noktiju.
***
NAKON MRAKA
(pismo)
Ja sam posve svjesna da tebe nije
tu.
Ali, ova porazna svjetlost koja bi trebala
nositi olakšanje, donosi sve
izuzev toga.
Nevoljno oblačim radno odijelo
svakodnevnice, dok se moje zjene
smanjuju pred sveprisutnom ravnodušnosti.
Draži mi postaje onaj strah koji mi daje sjaj očima,
negoli ovolika količina praznosti.
Počinjem silno voljeti tminu.
Mrak razlije crnu preko brda,
ublaži oštre ivice svijeta, plavetne obrube,
zemaljski prostori postanu širi, a nebo dalje.
Mrak ima viši korak od najvećih nadmorskih visina.
Noć je uvijek slojevito
Duboka.
I nove bitke su tu.
I ti si tad tu.
Jer tako zamislim.
***
ODSUSTVA MRAKA
Šuma radi za ljutite Vladare naših slavenskih praotaca.
Opekline od Perunovih udaraca mažemo ljekovitim biljem.
A kada nam je potreban mrak za odmor i bijeg
u napuštene i tihe pletare,
ona nam skraćuje noći i pojačava svjetlost do
krajnjih granica.
Mi, još nedovoljno izranjavani od
demonskih ugriza (nedovoljno da nestanemo),
pokrivamo se
improviziranim mrakom po glavi,
i tonemo u sebe, dok nam
pod kapke nahrupljuju sve
one izgubljene vojske
zemaljskih svitaca.
________________________________________
AZEMINA KREHIĆ rođena je 14. listopada 1992. u Metkoviću. Dobitnica nekoliko međunarodnih priznanja za poeziju:
– Nagrada sveučilišnih profesora u Trstu, 2019.
– Nagrada “Mak Dizdar” 2020. u sklopu manifestacije “Slovo Gorčina” u Stocu.
– Nagrada Fondacije za izdavaštvo FBiH, 2021. (u sklopu ove nagrade je objavljena njena prva knjiga poezije “Zrcalo od Mjedi”)
– Nagrada “Fra Martin Nedić” 2022. za zbirku poezije “Zrcalo od Mjedi”
– “Zrcalo od Mjedi” je ušlo u najuži izbor (5 knjiga) za nagradu “Hasan Kaimija” 2023.
čovjek-časopis 