ČETIRI PJESME JELENE BOŠNJAKOVIĆ

(SVAKOJ) NJOJ

u mom korovu i šipražju
sumnjaju da se nalaziš
svakim danom nestaje deo žene
zdrave kose i potomstva

iza sebe ne ostavlja seme
žena postaje starica u samonikloj biljci

***

LETOVANJA ZA RONIOCE

Ujeda za glasne žice
ugrizao je
imala bi pravo da psuje
ne i snage

Leto je peščani predeo kojim se trči
okrenem se
tražeći stope
da vidim ideš li za mnom
ili bar gledaš

Mogla bih da zaronim duboko
izgovorim tvoje ime
negde blizu dna
biće važnije od lepote šarenih korala

Ako mi ostane vazduha za psovku
progutala bih je

Možda bi me posle bilo strah
ali ne i sramota
izaći pred ljude
sa školjkama u kosi

Taj mali nevešti salto mortale
trijumf za pokušaj isplivavanja

***

BACAMO SRCA NA STO

Nemoj da se čudis što ti pišem pesme
ionako pesmu dobije onaj koji ne sme
treba biti taktičan
mislim da ti to znaš
u ljubavi je uvek neki poker
pik
nikad herc
jer onda propadaš

***

KRC

osetila sam plamen u stomaku
sakrio si se u misao
do koje žar nije stigao

brzi voz u glavi
je tutnjao
iscrpljujuce precizno
kroz tunele
moje otpornosti

kucam prstima po prozoru vagona 
čaša u mojoj ruci slomila se o vazduh

___________________________________________

JELENA BOŠNJAKOVIĆ, rođena 1996., apsolventkinja na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu. Pohađala radionicu kreativnog pisanja, volontirala na festivalu poezije ,,Trgni se, poezija’’ bila uvrštena u zbornik poezije Fanzin Šrafa, povremeno objavljuje poeziju na portalima za književnost. Često koristi hešteg ’’ UDOMI, NE KUPUJ ’’- životinje smatra prijateljima čoveka, a prijatelji se ne kupuju. Veruje da svako može makar malo pomoći napuštenim životinjama i o tome rado priča.

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.