Živim u bivšoj kasarni na oko 300 metara nadmorske visine.
U opisu rezidencije stoji da nemamo cimere
Ali svaki put kad se vratim sa predavanja
Stvari su ispremještane.
Vjetar je prilično jak na ovoj visini
Pa proizvodi jezivu muziku u kontaktu sa
Starim prozorima, kapijama
I vratima koja ne mogu da se zatvore do kraja.
Poprilično je teško zaspati ovdje.
Svaku noć me bude hodnici.
Odjekuju, i po kricima znam:
Neko umire u najgorim mukama.
Ovo je mnogo drugačije mjesto noću.
Struja nerijetko nestane
Pa se očekuje da napipamo put do svojih vrata.
Svaki put idem istom putanjom
Svaki put reljef je drugačiji.
Ponekad dodirnem goli kamen
Ponekad nešto što se brzo izmakne.
Osoblje rezidencije je tu samo po danu
I ne vjeruje u priče o duhovima.
Osim starog portira.
On se jednom zapio i zaspao na poslu.
U neko doba, probudilo ga zvonce na šalteru.
Mladić u uniformi tražio je zavoj.
“Sve se zagnojilo, došlo do lakta”
Pričao je poslije.
Ali on je pijanica
Oni svaki vikend vide novu utvaru.
Moji prijatelji ne mogu da se načude svemu tome
I pitaju zašto se još nisam odselila
Ali ja u svemu tome ne vidim ništa sporno:
Kirija je jeftina, pogled nenadmašiv
A ako već moram da dijelim wc, tuš i kuhinju
Bolje da to bude sa mrtvima
Mnogo su uredniji od živih.
– iz zbornika konkursa za pjesničku nagradu “Milo Bošković”, Kolašin, Crna Gora, 2023; drugonagrađena pjesma
___________________________________________
VLADANA PERLIĆ rođena je u Banjaluci 1995.
Objavila je dvije zbirke poezije: Kucanje na vrata kule (Zaprokul, 2020.) i Isus među dojkama (LOM, 2020.). Dobitnica je brojnih književnih nagrada. Poezija joj je prevođena na engleski, francuski, njemački, poljski, mađarski, italijanski i hindi.
Živi u Francuskoj.
čovjek-časopis 