RENDEZ-VOUS
Sjeli su za stol
muškarac “volim upoznavati nove ljude”
i žena “zanima me ozbiljna veza”
u kafiću u kojemu sam bila jedini gost,
skrivena od ljetne sparine.
S moje udaljenosti odmah je bilo očito da je u pitanju “spoj na slijepo”,
samo što su oboje imali širom otvorene oči,
bar na početku.
Žena je imala lijepe zelene oči
i kovrčavu kosu,
a on kao da je ispao iz nekog filma koji se snimao u doba socijalizma,
s izgledom skretničara na željeznici
koji ima 40 godina staža
i problematičan smisao za humor,
dosadan kao sat marksizma
s kojeg smo bježali kroz prozor škole
da bi na Dravi lovili bjelouške.
Takav je bio taj muškarac,
teški kontrast ženi koja je bila previše pristojna da bi se digla od stola i rekla mu:
“Koji si ti teški davež, grub si i kockast kao zidarska cigla,
i užasno me smaraš.”
Njeno razočaranje postajalo je fizički opipljivo,
poput magle pune vlage koja uvlači se u svaki kutak prostorije.
I meni je već postalo mučno
biti svjedokom
potonuća njenih očekivanja,
dok je voda samo nadirala i nadirala.
Žena se vidljivo smanjivala,
postajala nevidljiva,
izašla je iz svog tijela i haljine
i odšetala u svoje citate o ljubavi i čežnji.
Bio je to tako tužan prizor
da sam i ja uzdahnula
za susjednim stolom,
gledajući kroz staklo u vrhove katedrale.
Rekla je da mora na drugu stranu,
ima puno obaveza,
on je otišao pljesnuvši je po koljenu,
bio je to vrhunac njegova šarma.
Ostala je sjediti sama
pušeći cigaretu za cigaretom,
njene svijetle zelene oči
dobile su boju nakvašenog zida
s kojega je upravo odlijepljena stara tapeta.
***
ČITAJ IZMEĐU REDOVA
Na uglu Reisnerove ulice
izgledala je kao šiljcima probodena,
naslonjena na ogradu od željeza.
Rekla je
bit će još dana,
ali ovaj nije takav.
I sad,
ja bih trebala čitati između redova,
ogromna bijela praznina koju nagrizaju moljci
u čije rupe propadaju slova
kao prolaznici u neoznačeni šaht.
Život je protočna kanalizacija
odvratih filozofski,
dok je cijeli jedan neshvaćeni svijet
izgarao na krajičku cigarete
male osobne predstave javnog spaljivanja.
Jednom sam čitala James Joycea,
bez točke i zareza struja te odnese daleko,
ulijevaš se u Crno more
Možda su točke precijenjene
i kraj rečenice trebalo bi posuti žutim peludom suncokreta,
gorčinu premazati bijelim mlijekom smokve
i gledati kako se pčele roje iznad poeme.
Imam susjeda,
napustila ga cura
Svaku večer slušam njegove glasne naricaljke u slušalicu telefona
Da bar zatvori prozor i pati bez svjedoka.
Psuje i moli,
a ja pojačavam ton dnevnika
Razmišljam o točki veličine topovske kugle
koju treba ispaliti na kraj balade.
Pozvonit ću mu na vrata
Susjed, treba Vam interpunkcija, ogromna točka
da završite s tom patetičnom blamažom
Moje umjetničko čulo trpi
Niste Vi James Joyce
***
AKVAREL
Gledam te kako stojiš
zatvorenih očiju
ispred slikarskog platna.
Kroz prozor ulazi jesenji akvarel
kistom razlivena kiša
miriše na mahovinu i svježu zelenu travu.
Miris zaboravljenih dana.
Gradovi koji me nisu znali,
a čekali su.
Mutne ljubičaste misli kovitlaju se
u pukotinama nedovršenih priča.
U tamnom prostoru svemira
okreću se planeti od leda.
I tamo ćemo jednom stići,
izgubljenog sebstva.
Svjetlost prolazi kroz dno čaše za vino,
u pozadini krive se slike.
Tako mi vidimo svijet. Izlomljeno. U fragmentima.
Pod tvojim prstima stvara se novi prostor u kojemu ja više ne obitavam.
Umijeće zaobilaženja oštrih rubova
širokim potezom kista,
unijeti u grubu jezgru stvari mekoću i prozračnost,
magijom zarobiti nečiju dušu na platnu.
To je đavolja nagodba slikara.
U tvom ateljeu
Svijet još miriše na čašu jabukovače,
vaniliju i med
i zdjelu punu lješnjaka na drvenom stolu.
Tu, između prašnjavih zastora ateljea,
u igri brojenja koraka,
još nismo odrasli u ozbiljne portrete.
Brišeš kistove i ruke o staru majicu:
“Kad se osuši boja,
ti ćeš dobiti konačne obrise”.
Od tvog poljupca ostaje mi boja na čelu.
Lazurnost akvarela.
Tako izgleda ljubav.
***
NOĆNI KUPAČI
Preobrazit ću se.
Na dnu riječnog rukavca
bit ću kamen.
Bit ću fluidni oblik vode,
muški i ženski svijet.
Krug koji koncentrično se širi,
i u svojim valovima umnožava odraze krošnji i ptica.
Preobrazit ću se.
Bit ću vodeni ljiljan,
cvijet lopoča.
Šutjet ću s ribama,
zaboraviti svijet iznad površine vode.
Tamo negdje na obali,
ljudi izvrću čamce na trbuh zemlje.
Skidaju im zelene haljine od algi.
Ulazak u čamac je kao povratak u maternicu, u svijet prije rođenja,
kada su plovidbe bile duge i sigurne.
Noćni kupači ležat će spokojno,
ukopani u pijesak poput školjke,
gledajući ostakljeno nebo
kao beskrajan ravni horizont.
***
POST SCRIPTUM
Draga moja,
ne mogu te utješiti
I najslađa jabuka ima srce od cijanida,
snovi koje sanjaš zimi
ostvarit će se tek u proljeće
nema tu prema zaslugama
snovi bogatih jači su od snova siromaha
jedan ormar pretijesan je za jedan iznošen život,
a varljiva nada posna je večera.
Mi koji ljubimo
bez barikada na srcu,
sačinjeni od vatre koja se ne dimi,
I pišemo pjesme na ničijoj zemlji,
uzdajući se u milost Božju
da bit ćemo nešto više
od kostiju koje trunu
i guraju se u utrobi zemlje,
izopćenici s alibijem zvijezda,
odmetnici od kaosa bez smisla.
Jer ionako,
umirati polako sa stažom promašenih sati,
isto je kao neodgodiv i neopoziv odlazak samoubojice,
kao da je tama u kojoj će duša oslijepiti
jedino mjesto utjehe.
________________________________________________
SANDRA BOGDAN RAKIĆ je pjesnikinja i slikarica iz Osijeka. Rođena je 1964. godine u Osijeku, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Radila je kao novinarka na Gradskom radiju i bila urednica emisije “O nama”. U Gradskom oglasniku uređivala je svoju rubriku “Metafizički savjetnik”.
Dugi niz godina bavi se pisanjem poezije. Pjesme su joj objavljivane u književnim časopisima Kvaka, Sapphoart, Diskurs, The Split Mind, Sizif, Suština poetike, na portalima za književnost Metafora i Kritična masa te u brojnim međunarodnim zbornicima.
Poezija joj je uvrštena u Zbornik 8. gornjogradskog književnog festivala, a zastupljena je i u Antologiji suvremene književne forme 2021. godine.
Svoju zbirku poezije pod nazivom “Noćni kupači” objavila je 2023. godine.
Osim pisanja poezije, bavi se slikanjem, fotografijom i digitalnom umjetnošću. Iza sebe ima samostalne i grupne slikarske izložbe, samostalnu izložbu fotografija, te nagrađene fotografije koje su bile izložene u sklopu grupnih izložbi u Osijeku i Zagrebu.
Uskoro će biti postavljena i njena druga samostalna slikarska izložba u galerijskom prostoru grada Osijeka.
čovjek-časopis 