Ne brzaj s brezom,
ona živi dok je njeguješ pogledom.
Tvoje oči ponos su njezine bjeline,
u tvome glasu
ona čavrlja s prolaznicima.
Dok ste najprisniji, breza ti izmiče
u poruke brižno urezane u njezinu koru.
U njima Bog ti slovo po slovo tumači
koliko od tebe može biti
i beskrajno veći i manji.
Ne brzaj s brezom
da ne zaboraviš imena sveg drugog drveća,
da ti iz ruku uvijek prolista lišće
i proljeće ne pobjegne
u krilo dostojnijeg čovjeka.
DAVOR ŠALAT (1968, Dubrovnik; Zagreb), iz novog rukopisa
čovjek-časopis 