U ZAGVOZDU, PERI GUDELJU
Tek sinoć kasno otkrih
– tim draže –
pjesmaricu zmija i krša.
Ojutros s naviljcima šušnja
skačem preko drače
da u podne nema živa stvora
sem pjeva zrikavca
ispod naherene kamene dače
čiji se uski prozori
propinju
da vide mora.
***
PISMO IZ ŠPANIJE
I dalje ti
ranjen
držim odstupnicu na Ebru
Why Carmela
why
Kašljem
Veliki poraz
za sve sitne
– unaprijed izgubljene –
pobjede
I gore knjige za Crveno-crne noći
što ne istrajaše
do Pazolinijeve Zore
– zalud-nade –
jer rijeka kad uteče
u more
nije više rijeka
nego neka
dvorana ogledala
gdje su izgubljene
sve velike riječi
ili odgođene.
***
ZELENGORA
Šta je sve djece izrodila Sierra Maestra
– ta bremenita Marxova žena –
zaigrane bomb(on)e slikajuće
samodopadne
Cheom tetovirane;
Ispljunute iz mliječnih bedara
na žedne šankove, crne kože
vječne Metallice,
na pedale Wolta,
zaštitare.
***
DIVLJI U SRCU
Onu drugu mene
ugrabio Kejdž
iz kaveza
Svevijoreći odjahali
do Arizone
gdje je ulovio i iskaišao
par zvečarki
pa mu šila jaknu
dok je usnama
sušio znoj
s mog porculanskog vrata.
***
JEDNO TIBERIJEVO ČITANJE
Litica Kaprija.
Pognut u hladu baldahina
strogo čita
još jedan od glasova
sa svih ivica
svog svijeta.
Juče maglene izvještaje
Iz teških germanskih šuma,
danas suho, pilatovsko
pranje ruku iz Judeje,
pristiglo od glasnika
tri dana prašnjavog,
koji drhtavo čeka
Njegovo mumljanje u bradu,
kad, gle! –
Iznenadno dizanje pogleda
na kamenčiće arhipelaga
u modrom obzorju:
bio je kao neki titraj
u zraku,
bljesnuće,
neki neznaj
lazarske pobjede nad smrću.
__________________________________________________
AZER TIPURA rođen je 1973. u Rijeci. Od 1983. živi u Mostaru. Radi kao profesor historije u srednjoj školi. Intenzivnije piše poeziju od vremena korone. Prvi put ozbiljnije objavljuje u javnosti.
čovjek-časopis 