FLOMASTERI
Imala sam flomastere samo u osnovnim bojama, štapiće s bijelim rebrastim čepom. Tanja je imala velika pakovanja flomastera. Plavu u pet nijansi, boje vedrog i namrgođenog neba, mora i boju bakine šerpe, zelene u pet boja, žutu i boju kože. Tanja je imala sve boje svijeta. Zavidila sam joj, mogla je povlačiti linije i puniti bojama suknje i hlače nacrtanih ljudi i praviti najljepše sunce, cijeli dan ako je htjela, a da se ne potroši srce u plastici. Tanja mi je na času davala svoje flomastere, gurala ih je od sebe, bacala. Ja sam bila sretna, a ona je bila tužna. Njeni roditelji su bili gastarbajteri, viđala ih je nekoliko puta godišnje.
***
KAMPOVANJE
Tata se mučio s kolčevima za šator, rušila se konstrukcija, psuje i ljuti se, vruće mu je bilo pod plastikom, mama je išla s plaže da skuha u pretisu ručak i prala tanjire u zajedničkim kupatilima s metalnim valovima, ali mi, djeca, ludo smo se zabavljali u kampu na moru. Probude te zrikavci, igraš se s drugom djecom, trčiš između borova, pa kupanje. Zaspiš pod prošaranom hladovinom kad ti se spava, ne smiješ samo u vodu dva sata poslije ručka, ostala roditeljska pravila su suspendovana. Umoran od vode i sunca, zategnute kože, naveče sjediš iza odraslih koji su se okupljali oko zamišljene logorske vatre i smijali i na drugačijim jezicima. Nebo je svjetlucalo. Kasnije smo išli u Krakov, Čehoslovačku, današnju Slovačku, prepoznavala sam lica ljudi iz kampa i čudila se slici na televizoru u roza ili zelenoj boji, zavisno od folije koju su stavljali. Jela sam ribizle kao salatu.
***
TETAK
Imao sam tri porodice, svoju, stričevu, ujninu, bio sam najmlađe dijete i trčao sam od kuće do kuće i svuda su me dočekivale poslastice i poljupci. Rat je pozobao sve moje. Odrastao sam po domovima. Rat je strašan. Plače 90-godišnji tetak, koji uvijek drži gospodsku distancu. Zagrlila sam ga i jecao je kao tadašnji usamljeni dječak.
***
EUROKREM
Bratu u dijaspori kupila sam eurokrem Takovo. Osmijeh stidljivo dječiji. Od ovog je bolja samo Agata Kristi, rekao je. Iz papira ispada i Poaro. Još mi je pred očima njegova radost, a moja i veća što ga još znam.
***
KRV NA RUKAMA
Njegova krv je bila na mojim rukama. Gazio sam po krvi koja je curila po podu i lijepila mi đonove. Poderao sam mu kožu, dirao drhtavo meso, razgrtao crijeva. Sjekao sam duboko i još dublje, prijala mi je muzika u pozadini. Bio sam smiren. Kasnije sam skinuo krvave rukavice od lateksa i bacio ih u kantu. Otrgnuo sam masku, zgužvao je i bacio i nju.
Hirurg je bio umoran. Operacija je bila duga i teška. Gladan je.
***
GOLUB
Golupčić je pokušavao da pokrene slomljeno krilo. Zdravim krilom je mahao ukrug i trudio se da puže. Drhtao je i tresao se na asfaltu. Vrana je kljucala kantu sa smećem i bacala šta joj se ne sviđa. Ugledala je malu pticu, doletjela i usidrila se nogama i počela da kljuca otvoreno meso na njegovim leđima. Zgrabila ga je i odnijela. Nemoćno je kriknuo.
____________________________________________
VESNA SMITAL rođena je u Brčkom 1972. godine. Živi i radi u Sarajevu, a ponekad u mislima ode na Novi Zeland. Diplomirala je u Sarajevu na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost naroda BiH i Visokoj školi novinarstva Media plan.
Voli da piše o onom što je vidjela ili doživjela.
Njena priča “Krompiruša” prvonagrađena je na konkursu Sloboda narodu.
čovjek-časopis 