SELICE
na prozorima
pored kojih svako jutro prolazimo pas i ja
cvijeće je u buketu i jedna saksija
kucnula bih na ta okna lagano tri puta
i zatražila pelcer doma
za nošenje po džepovima kad u njima
ne nađem ništa sem kuće s pečatima od gelera kao dokazima
da je ranjena ali ostala na nogama
kad spustim ruku da pronađem muškatle u saksijama s tufnama
da se ne sjetim
izbjegličkih stanova malih kvadrata
koferi su pokretne kuće da pomislim
da raspršim toplinu s dlanova
zar nisam oduvijek željela
domovinu na točkovima
i slobodu za suvozača
kofer je krevet pored mora
otkotljaćemo se u toplije krajeve
psu da kažem sjeti se molim te
mi smo male kuće
ali imamo velike dimnjake
mi smo laste
na dječjim crtežima ličimo na osmjehe
***
OUI
jednog dana
u turističkom gradu na velikom jezeru
koje bi moglo biti i more
(za one manje sitničave i zahtjevne
sklone da zamisle i da ne cjepidlače)
svjedočila sam sasvim namjerno
neumjerenom trošenju jedne žene
koja voli da kaže da joj nisu bitne cijene
u butiku čiji naziv ne umijem da izgovorim
dobila je na poklon šolju i veliku papirnu kesu
možda zbog mog začuđenog pogleda
možda zbog moželiseživjetiodpisanja sindroma
možda ko zna zbog kojeg umišljaja
uzmi, rekla je prižajući mi većicu i šolju
o, da
nekoliko puta sam iz nje popila čaj od đumbira
a kad sam se posljednji put selila
nečujno sam je napustila
kesu sam ponijela
čvrsta je i bijela s crnim ručkama
dovoljno tanka da se u kofer ušunja
i sasvim bih je zaboravila
kunem vam se u sva preseljenja
i brisanja prošlih života
da je jutros nisam vidjela kako viri iz špajza
a u njoj krompir mirno spava
da, da
mama zna
***
BIJELA ZASTAVA NA BALKONU
turistička agencija
čije usluge smo dugo i redovno koristili
i dalje mi šalje ponude za dan zaljubljenih
ne znam li ima smisla objašnjavati
da više ne putujemo zajedno
da smo oduvijek bili zaljubljeni
više u putovanja nego jedno u drugo
ili prosto kliknuti: odjava
upisano na kraju mejla sitnim slovima
kraj je lako prepoznati po usitnjavanju
koraka i uzdaha
i suvišno je bilo šta što na njega podsjeća
i venecija i verona i julija
_______________________________________
SANJA RADULOVIĆ (Tešanj, Bosna i Hercegovina, 1975 – živi u Doboju), piše i objavljuje poeziju i prozu. Objavila zbirke poezije „Lepet krila majke ptice“, „Prstohvat maslačka“, zbirku kratkih priča „Nomad na štiklama“ i roman „Poezija nije u modi“. Uredila elektronsku zbirku kratkih priča „Zašto me ne zovu Penelopa“. Zastupljena u regionalnim časopisima, portalima za kulturu i umjetnost i zajedničkim zbirkama poezije i kratke proze od 2012. godine. Nagrađivana. Članica Udruženja književnika Republike Srpske.
čovjek-časopis 