U daščanom svinjcu tri se svinjčeta zabili u ćošak cijelcatu noć
Ne daju četvrtom da im priđe –
Znaju odnekud da će on biti klan, ne daju mu k sebi
Boje ga se, grizu ga i tjeraju
On očajan ide od zida do zida, od ćoška
Do ćoška ali uzalud, uvijek se trojica udružuju protiv njega
Sviće i između dasaka probija se proljetna svjetlost
Pred kućom pale vatre i kotlove s vodom griju razbuđeni ljudi
Prilaze i iz ćoška svinjca izvlače tri svinjčeta –
Kolju ih, polove, kače na kuke, razutrobljuju
Onaj što je ostao
Onaj što su ga cijelu noć progonili
Trese se sam – vidi između dasaka –
Netko od ljudi pjevuši
Golovrate noževe briše keceljom mlada majka
Mačor se izvlači iz ostavljene zadružne čizme
Obilazi kantu s vrućim crijevima
DARKO CVIJETIĆ (Ljubija Rudnik (BiH), 1968.) iz zbirke pjesama “JEŽENE KOŽICE”, Vrijeme, Zenica, 2017. / V.B.Z, Zagreb, 2020.
čovjek-časopis 