PREPOZNAVANJE
možda nisam rađala djevojčice
kad je tome bilo vrijeme
jer ne bih umjela pokazati im
kako biti žena
ne stidjeti se svoga tijela
i radoznalosti oko njega
voljeti svoje menstruacije
ne bih im dala da se igraju
do zaborava
moja ljuljačka u glavi ne bi prestajala
pa bi one odrastale zbunjene tim
beskrajnim
klackanjem
stida i optužbe
i stvorile svoj stup krivice
na kojem bi se skriveno ljuljale
ja sam zato rađala sinove
što je ispalo olakotno pri rastavi
jer kažu: oni su prirodno privrženi
majkama
bilo je lakše njima biti i otac i mati
jer djevojčice ne trebaju
božice
možda je šteta
jer dvije žene ipak nekad
puno kasnije
ako se ikad dublje zagledaju
vidjele bi prstima
jasno
izvan majke i kćeri
jer sve su majke jednom bile djevojčice
***
JER NIŠTA NIJE SRAMOTA, MAMA
ugoditi si treba
dopustiti pipcima
da se razmile uokolo
i sljube s površinama
oblicima i odnosima
to bi možda značilo
raščetvoriti se
raspetoriti
raširiti
ogoliti
pa sluzavošću puža radoznalo
kliznuti u nepoznato
jer šutnje su okovi obitelji, mama
da se ne pročuje
da se ne sazna
a mi se konačno usudimo
upornošću klice rasti
vidljivo izrasti
prokazati
što nam je pod kožom
pulsiralo
i samo biti
neprikriveno svoje
i voljeti
***
MALI SUICIDI
iskreno u krivo vrijeme govoriti
za gluhim stolovima dokazivati
zabludama nagliti
u obećanja vjerovati
pripadati
vješati se o tuđe potvrde
zbog naklonosti podilaziti
očekivati više no nam mogu dati
ili od sebe možemo dobiti
u drugima se tražiti
gorljivo raditi
u ime intimne slobode
gladno na uranak pušiti
uvečer se prejedati
hranom začepiti praznine
ili ostrašćeno vježbati
tijelom namiriti gorčine
za mir u kući
neopaženo odustati
možda i drugi obraz okrenuti
kamen u sebe prihvatiti
podljeve skrivati
radoznalost
kao slijepe mačiće
udaviti
olako, zbog nedostajanja
radost izgubiti
***
SAME
nekim se ženama dogodi da
ostaju same
roditeljice ljubavnice prijateljice
opake čarobnice koje ti
od trica i kučina ispletu
nova svitanja
neshvaćene
nepročitane
neće razumjeti riječi bez sdržaja
niti kraljevske arije nadomjestiti
lakim šlagerima
one su prevelik zalogaj
već dok jutrom češljaju kose
u tuđim pričama
zanesene radoznale djevojčice
drske hodačice
one su labirinti smjelih potraga
koji prijete lakim šetačima
one trgaju poveze obmana
izlažu se podozrivim pogledima
utješene vlastitim iskoracima
koje kao djecu nose
u naručju
noćima
***
NIČIJA ZEMLJA
kad ostaneš sama
stvaraju se i kolaju nezadržive
priče
moguće je neke pokrenuo i on
možda je jutrom sebe tako lakše
gledao
a možda nije nikada oprostio
propuste
koji se s njime bude umjesto tebe
zajednički prijatelji nanose ratničke boje
poznanici se klade visokim ulozima
slušat će te sućutno ali neće
pozivati na druženja
jer ne pristojiš se među parove
iako si uvijek dobrodošla na čašu vina
sama
ili s djecom
no ni ti se među njima nećeš
više snalaziti
jer će on, prešućen, lebdjeti u zraku
i svatko će kao biti dobrostiv
a nemilosrdniji
pri svakom idućem susretu
i odjednom se zatekneš među sličnima
koje znaju zamijeniti plinsku bocu
hvataju se odvijača
koje pregovaraju s majstorima
razvoze kilometre za treninge
i muzičke škole i natjecanja
i izlaske
koje nitko nije ni pitao znaju li biti
otac
koje kao i ti poznaju pustoš postelje
i opore večeri pred televizorom
i tišinu nakon toga
otkad nisi ničija žena
svi su tvoji ispiti komisijski
nema više lakog prolaza
jer sigurno nekog potajno imaš
i sigurno si nešto gadno skrivila
u svakom slučaju ti nešto fali
zato se oni i usude nonšalantno
prilaziti
kao da si neograđena livada
na kojoj bi mogli lagodno pasti
i otići dalje
ničija zemlja bez prirodnog zaklona
***
ESKAPIZMI
postelja ih je svezala
okusom straha u kostima uhvaćenog
plijena
dok jednoj biva odar
drugoj postaje oltar
mjesto
koje bi objema moglo
biti počinak
…
kad se jednom uvukao u krevet
u njemu je živio idućih dvadeset godina
obitelj se pritom nastavila kretati
djeca odrasla
oni nisu odustali
…
nepristajanje priziva zaborav
jednog je dana jednostavno
umukla
i čami
izjeda vlastiti život
….
oholo je voljela drugog
više od sebe
bila spas tuđim nevoljama
razrjeđivala vlastitu krv
uvjerena da im je neophodna
više nego sebi
…
hrabro se odlučila za haljinu
ne bi li se svidjela njegovima
kasnije te večeri
dok ju je dirao u autu
ruka mu je glasno zastala
na lijevome bedru
on nije znao što bi s tim gustim
ožiljcima
više joj se nije javio
…
ti misliš da bih sve ostavio zbog tebe, nije ju gledao.
o bože, rekla je, to mi nije bilo ni na kraj pameti.
a onda su zašutjeli.
***
… U NAMA
zločin je prerano pokositi livadu
sjeći stabla a ne pošumljavati
životinje uzgajati u halama za klanje
gomilati hranu u hladnjačama
monokulturu na oranicama
ugađati sebi nauštrb ravnoteže
previdjeti ozonske rupe
umisliti da si suncokret
vjerovati a ne provjeravati
šaputati o nekim ljudima
šutjeti o istini
zločin je propustiti mjesečinu
na tvojoj koži
prespavati želju
hraniti se uvrijeđenom tišinom
ne progovoriti o ljubavi
sakatiti različitost iz nelagode
umivati se u mutnim izvorima
udariti iz nemoći
osvajati zbog moći
zločin je zatomiti radoznalost
koja izvodi pred zvijezde
***
IMAMO LI VREMENA
samo se čini da imamo
dovoljno vremena
a ipak kad se osvrnem
niz godine
rastuže me rijetke dobrote
dok ih prebrojavam
i znam koliko je nedostajalo
da budu neprebrojive
da nisam živjela ponavljajuće dane
koji su se svi
na kraju
stisli u jedan jedini
beskrajni
iz kojega se malo toga
pamćenja vrijedno
može iskopati
sve dok počinje
mislima o jučer
i stalno sili planiranjem za sutra
u njemu
nepamtljivom
znam da nikada
nisam ni bila
već jedino bježala
kao da se iz života uopće
može pobjeći
kao da se može
zatomiti ili previdjeti
što se ne da živjeti
***
O RADOZNALOSTI
ah te kvake
nisu one odgovorne što
jedan jednostavan pokret
prijeti
urušiti pomno ugođen univerzum
kad ih jednom zagrabiš
i ako ne bude svjedoka
ne povlači ruku
jer kvake su strepnje
iskorak jasan kao udarac
nakon kojeg nisi više ista
zamisli da se pred svakim vratima
kolebaš
i dugo
predugo u mjestu čamiš
kao Jozef K.
prestravljena buhama i stjenicama
u okovratniku Čuvara
ne oklijevaj na tom raskršću
jer semafor samo što nije
zazelenio
da ne bi
kao Meryl Streep ostala
vazda s ove strane
neoskvrnuta kišom
jer ako se prešutimo
neke kvake naprosto nikad
ni ne dotaknemo
_________________________________________________
SNJEŽANA RADETIĆ (1964.) profesorica hrvatskog jezika i književnosti s dugim stažom u srednjoj školi. Otkad nije u učionici, svojoj potrebi za dijeljenjem i glasnim promišljanjem doskočila je pisanjem poezije i iskušavanjem proze.
Pjesme su joj objavljene u časopisu Dometi, na književnim internetskim portalima Čovjek-časopis i Astronaut. Krajem 2022. godine promovirala je svoju prvu zbirku pjesama Privilegija leta, Biakova, Zagreb.
Trenutno priprema drugu zbirku pjesama. Živi i radi u Poreču.
čovjek-časopis 