VODIO ME DA GLEDAMO JABLANE
Neuka sam rekla sam mu
Postavit ću ti četiri tisuće pitanja
Minimalno
Neuka, znaš li takve ljude
Vodio me da gledamo jablane
Mislim da umirem
Nekad me bole jetra
Nekad poželim da sam izvan situacije kao braća autisti
Vodio me da gledamo jablane
Dao mi je ribe da jedem
Nauči me da pecam, rekoh
Vodio me da gledamo jablane
Je li dobra riba što sam je rukama ulovila, pitala sam
Vodio me da gledamo
Ko mala
Samo sam u jablanove gledala
Kakva su to stabla
***
Eno ih majko
Eno cigani čergari
To su sine naši
Kako naši majko
Bosi nemaju ni pokrivača
Hodaj sine pazi da glavu uvijek držiš visoko
Tako kao cigani?
Tako kao cigani
***
NIKOLA JE PO LJETNOJ ŽEZI (TAKE ME TO CHURCH)
nikola je po ljetnoj žezi
najvolio sjesti
na gigantsku kopanju ispred prvog ulaza u ništa.
debeli crni džin Nikola
nuklearan i strašan kao zrno bibera na dasci za rezanje.
uklet i biber i daska. sve ukleto i prokleto pa da ga jebeš vidiš ti to.
po plastična vrećica s obje strane nikole
centralno ispred nikole štaka
iza nikoline glave ogroman grm crvenih ruža
kao krvava aureola
kao superkozmički afrofriz
kao vic s druge strane.
još metar istočnije od nikole
natpis Novi život
na staklenoj stijenci Neovisne baptističke crkve
i još jedan na lcd-u.
svuda uokolo nikole ja,
tjeram mu muhe s lica
i ambiciozno čitam podsjetnike.
preko puta nikole, nekoliko stršljenova na nikoli i jednog obada
u njegovoj neposrednoj blizini,
natpis bbb.
šta im znači to, pitam.
budi bez brige kad se noževi oštre, veli.
a volio je nikola kad mu se uvale na kopanju,
uh što je volio.
pokazao si mi kako izgleda bol
do mjere da te, sada kad sam odrasla,
rado oponašam.
***
IMAM PITANJA
Otkud ti potreba tražiti najudaljenije otoke zbog jednog spruda
Zašto ti dalekovodi izazivaju jezu
Kako čovjek dođe do ideje da se okrene na peti
Kad može na prstima
Kad su tvoji problemi počeli
Je li te zbog toga sram
***
Nemoj mi sada sići s uma
Kad smo napokon shvatili da je ljubav za budale
Da Ray Charles točno vidi da će suza biti
Sada kad se lijepo gledamo u oči
I vidimo samo zjenice
A opet
I šarenice
Sada kad više ništa važno na umu nemamo
Kad mogu gledati kako odlaziš
Netremice
Sada kad više ne možemo poludjeti
Samo mi nemoj
Sići s uma
***
O LJUBAVI
– naučila sam o ljubavi.
– i šta kaže
– kaže, sve vreme sam tu
____________________________________________
VLATKA BRIŠKI rođena je u 1979. u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala francuski i engleski jezik i književnost. Pjesnički prvijenac “Perice, pjesnici su stoka” objavljuje, uz potporu Ministarstva kulture i medija RH, u kolovozu 2023., u nakladništvu kuće “Bookglobe”. Dok priprema novu zbirku “Zato dijete pravi makete”, sama podiže i audiovizualnim prevođenjem hrani dva sina junaka te sa svojim izviđački-HC-emo-folk bendom “Turpija” priprema promociju “Perice” u studenome 2023. u klubu “Močvara”. Na promociju su pozvani svi ljudi dobre volje, a oni koji to nisu, neka razmisle hoće li doći jer bi to mogli postati.
čovjek-časopis 