NEZALJUBLJENA DJEVOJKA
Ova nezaljubljena djevojka se ne može poistovjetiti s popularnom poezijom
niti imenovati vrste cvijeća na putu do kvartovskog kafića.
Rasla je sporo kao krasta, otkako je pobjegla iz maternice
i kao krasta je podsjećala ljude na posljedice njihovih promašaja.
Ogrnula se vratima, zasunima i hodnicima,
ali vrijeme curi u zatvorenim prostorima i ne obazire se na njene zaostatke,
ostavlja suvenire na predmetima što nalikuju na njenu kožu
pod kojom žila kucavica čeka morseov kod nove reinkarnacije.
***
AKATALEPSIJA
Liječnički konzilij je došao do jedinstvenog zaključka:
radi se o teškom slučaju akatalepsije,
nesposobnosti obuhvaćanja svijeta, objasnili su mojim roditeljima.
U strahu od te nepoznate riječi
Odveli su me kući i zatvorili u sobu.
Kroz prozor sam vidjela galebove s rukama,
raspuknuti mjesec je nalikovao na Budhu
i obasjavao ljuljanje zlatnih zubiju na stablima.
Okrenula sam dlanove prema sumraku
i očima zamolila nebo za još ljepote koju neću razumjeti.
***
IME
Kako ću imati ime ako ne znam misliti,
ako iz mene izlaze grbave i sasušene riječi?
Nitko me ne poznaje,
skrivam se po sobama i u pukotinama između noktiju i kože.
Moje je tijelo zahtjevno kao mačka pred hranjenje,
a nemam dovoljno jake ruke da ga milujem i šopam čudovištima iz mašte i filmova.
Rekli su mi: bila si tako tiha da smo zaboravili da si se rodila.
Nitko nas nije naučio kako razgovarati sa šutnjom.
Da ste naučili, odgovorila sam,
sve bi se raspetljalo samo od sebe.
Jezik bi zaškakljao mozak, kisik bi zadrhtao pod trbuhom,
zidovi bi postali mjesta za odmoriti leđa.
***
ŽENE DUHOVI
Neki duhovi su žene.
Ne nedostaje im tijelo,
ali osjećaju njegovu odsutnost.
***
USPOREĐIVANJE
Udaljena sam od same sebe kao kralježak od kralješka
Brza poput janjeta u bijegu od svećenikovog noža
Spora kao sumrak prije Silvestrova
Rečenice su mi kratke kao vikend na otoku
A smrt se s duhova u mom krevetu osipa poput kiše s mačjeg krzna.
Kada nam se kože jednog dana izližu,
Mjesec će se zaokružiti kao niz grlo otkotrljala breskva i
nasmijati se glasno poput djeteta
______________________________________________
LUCA KOZINA (1990) piše prozu, poeziju i književnu kritiku. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje joj je objavljena prva zbirka priča Važno je imati hobi. Dobitnica je prve nagrade za poeziju književnog natječaja Ulaznica. Dobitnica je nagrade Mak Dizdar za 2023. godinu.
Zbirka priča Važno je imati hobi je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša 2022. Piše književne kritike za portal Booksa. Trenutno priprema drugu zbirku priča za koju je dobila stipendiju Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Članica je udruge za promicanje kulture pisanja i književnog stvaralaštva Pisci za pisce.
čovjek-časopis 