DVIJE PJESME SLOBODANA HRNJAKA

ŽVAKE “HOLLYWOOD”

Po petoparac sam sklanjao u stranu
Lagao mamu „tako mi teta dala“
svaki put kad se vratim iz samoposluge.
Krišom kupovao te najslađe žvake
od iste one tete, „nećemo reći mami“.

Natapirana kosa poput Olivere Katarine
Oči našminkane Marija Kalas
Marama lepo vezana poput Nede Arnerić na biciklu
Prsti dugi, nokti karmin crveni, Elizabet Tejlor.
Zamišljao sam da se ispod radnog mantila
oblači kao Beba Lončar.

Obožavala je filmove, jugoslovenske, strane.
Sretao sam je kada sa mamom odem u bioskop.
Nosila je rukavice i dolazila sa mesarom iz samoposluge.
Nisam znao gde pre da gledam.
U platno ili njih.

Preselili smo se. Rastao sam.
Postajao tinejdžer, pa student, pa rat, pa čovek.
Gledao u filmove poput kasirke.
Slušao pesme koje su me mlele i dirale.
Čitao knjige koje su mi dušu plele i sakatile.
Pratio serije, pratio ljubavi uzavrele.
Postao večiti romantik.
Dijagnostikovano.

Onda je mama naišla na članak.
„Ubila muža posle 30 godina zlostavljanja.“
Kaže „to je naša kasirka“.
Na slici umorna žena, lica beživotna.
Samo tragovi šminke Marija Kalas.

„Hollywood“ je samo žvaka.

***

ČAJ

Čaj za dvoje.
Nikad ga ne pijete oboje kad je samo jedno hunjavo.
Dobro, možda i popijete.
Važno je da ga spremi.
A to bar svako ume.
I egomanijaci,
i narcisi,
i serijske ubice.
Ponekad i oni nedostaju.
Eto, zbog tog jebenog čaja.

Čaj za tebe.
Kamilicu ne voli jer je preslaba.
Samo za oči kad umor traži.
Nana je dojadila.
U sve se meša.
Djumbir, e to je već po ukusu.
Jak, oštar, kosti prodrma.
Voli kesicu djumbir čaja, vrećicu čaja od šljiva i jednu žalfiju.
Dok sam to ukapirao, već se prešlo na vina.
Sad svuda po gradu tražim prokleto Vino Verde.
Moramo da ponovimo Lisabon.

Čaj za mene.
Kad nema ko, sam spremaš.
I kad ti nije dobro.
I kad bez trunke snage do apoteke ideš.
Jer za sebe bar toliko mož… raš
Svake večeri pred spavanje zadam sebi umornom: Spremi čaj.
Pogasim sva suvišna svetla.
Sačekam kuvalo da izbaci paru i njom pomazi police.
Sačekam da kesice otpuste.
Da se čarobni sokovi izmile iz prahastih travki.
Jedva stojim. Ali sačekam.
Legnem. Upalim tv.
Izaberem film koji će mi držati pažnju dok se čaj ne ohladi.
Oči se zaklope.
Svetlo se troši.
Ekran priča sam sa sobom.
Čaj se ohladi.
Ujutru je hladan i nedirnut.
Kao i svakog jutra.
Ali me svakog jutra obraduje pažnja od sinoć.
Da uvek postoji neko ko će ti skuvati čaj.

___________________________________________________________

SLOBODAN HRNJAK rođen je u Jugoslaviji, 1970. godine, u Beogradu. Završio turizam u jeku ratova devedesetih sa idejom da JAT-om obiđe svet kao stjuart i ceo svet dovede u Jugoslaviju. Još kao gimnazijalac počeo da radi, na Festu. Bavio se organizacijom kulturnih i kongresnih događaja u Sava Centru i van njega, pa se pronašao u advertajzingu. Iako bi svako ko ga upozna pre rekao da je dizajner ili arhitekta, ne, on je kopirajter i fotograf. Fotograf amater koji svuda sa sobom tegli foto aparat. Svet oko sebe osmatra i posmatra filmski.
Cikluse kreativnog pisanja je pohađao kod Bojana Krivokapića. Uz Bojanovo gurkanje je i nastao roman “Samac i more”.
Do sada nije ništa objavljivao. Roman „Samac i more“ je njegov prvenac koji je bio u širem izboru Booka konkursa za neobjavljeni roman 2022.
Spoznajući svet današnjeg okruženja i sveopšte šundacije ovoregionalnog čoveka, “poludeo je” i nagovorio klijenta da započnu „Čitanje uz TANANE“, prvi podkast koji predstavlja domaće i regionalne pesnikinje i pesnike.
Sam živi, ako ne računamo nekoliko biljaka. Samac je i uporno traži da udomi psa, za do groba. U tom procesu se vodi time da ljubav mora da se desi na prvi pogled.

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.