VID BEŠLIĆ: USUSRET ‘EKTOPLAZMI’ – Intervju sa Zlarina 2023.

1.

Ponekad mislim koliko puno mislim, tada ne mogu pravilno disati, sjedam za laptop i pišem. Jedini grijeh je tajiti ili ne govoriti istinu, zato je istina seksi. Već davno sam izbjegavao voditi ljubav s poezijom i glumom, ali jedino ono što pokušavam ne voljeti, volim još više. Vjerujem da je isto tako u svakom odnosu. Ako ne živim ono nešto što mogu nazvati emocijom koja proizlazi iz duha, ne mogu biti glumac, jedino što mogu jest vanjskim sredstvima pokušati imitirati to što tinja u nama, ali to je onda kič. Glumci prikazuju arhetipove, publici smo potrebni jer ponekad mogu sebe pronaći u tim jadnim životima, ali Isus ili Lady Gaga su sila koja nas oslobađa materijalnih okova.

Kako je bilo ove godine na Akademiji?

Trudio sam se pomladiti vlastito tijelo, izbjegavao sam suptilnost. Osjećao sam se mrtvim cijelo vrijeme jer nisam mogao biti prisutan, počeo sam cijeniti dijelove onoga što radim. Gluma nije samo studiranje, već upisom na Akademiju osuđen sam proći kroz bilo koji oblik duhovne katarze, a to jedna vrsta mučenja. Pozornica je prostor na kojemu sam se počeo oslanjati na vlastito tijelo, morao sam pronaći duhovniju vezu s glumom i umjetnošću kako bih preživio. Petrinja je poznata po lončarstvu, uz rijeku Kupu velike su iskopine gline, povezivao sam taj odnos gline i lončara s glumcem i književnikom. Mi smo njegova glina za oblikovanje priče, a ne interpretatori. Biti svjestan svakog zvuka u sobi kako bih postao svjestan događaja oko sebe u slojevima priče, jest opet to putovanje ili proces.
Iako dišem u centru samoga sebe, ne mogu reagirati na svijet, ako se ne oslonim na duh i vjeru u proces.

Rukopis uskoro izlazi van, opišite rukopis ukratko?

U stvaranju odnosa na sceni i poezije postoje jednodimenzionalne kvalitete seksualnosti, smatram da je uvijek iza seksualnosti, neka veća priča, to su životne sile za mene, i pisanje jest bio osjećaj seksualne slobode. Stvaranje rukopisa bio je proces, a promocija knjige bit će izvedba, predstava. U današnjem kanonu teško je pronaći pozitivnu sliku oca, u „Ektoplazmi“ otac je jedini pozitivni lik, njegova žrtva nužna je za nastajanje novog života, odnosno novog grada. Kazalište i „Ektoplazma“ proizlaze iz svetoga, tragedija jest sakralna, Tespis govori u ime Boga – u ime istine. Moja dužnost bila je progovoriti o toj istini, budući da današnje društvo samo relativizira istinu. Kanon afirmira temeljne vrijednosti društva, no današnji ih samo ruši, nemaju vrijednost koje zagovaraju. Kanon je nužan jer oblikuje svijest. Ako djetetu cijelo vrijeme pričamo ružne priče, neće razviti osjećaj za lijepo. U rukopisu iz tragičnih priča koje sam slušao kao dijete nastaje istina. Čitatelje možemo ojačati za život, jedino ako im namećemo prave vrijednosti.

Kako je na Zlarinu?

Zlarin je velika inspiracija, otok koralja i poezije.
Negdje sam pročitao kako postoje tri vrste ljudi – živi, mrtvi i oni koji plove morem. Zlarinske uvale vidjele su ilirske i grčke brodove, rimske galije, gusarske i mletačke jedrenjake, kao i moćne parobrode. More koje uvijek ili povezuje ili razdvaja jest prostor slobode. Koralj se smatrao svetim kamenom božice Afrodite, ljudi antike koristili su ga kao toplomjer, posebno za zaštitu novorođenčadi. U Srednjem vijeku smatralo se da moć koralja štiti od uroka, od bolova pri nicanju zuba i od različitih bolesti: od steriliteta i grčeva u trbuhu do kuge i ugriza poskoka. Koraljno drvo bilo je izjednačeno s drvom križa, a crvena boja simbolizirala je Kristovu krv. Tako su grančice koralja ili nakit čest motiv na slikama Bogorodice s djetetom.
Nedaleko od rodne kuće Vesne Parun, kuće u kojoj se igrala kao dijete, tamo nije rođena, ali smatra da je, nalazi se crkvica koju je svećenik prodao strancima, :„ Sada se jebu na oltaru, pišaju i seru u crkvi“ rekla je teta. Spustili smo se na plažu, gledali smo zalazak i plakali, čitao sam manifest ljubavi.

***

BOWIE NA BOVI

Toga jutra otac je odlučio ranije krenuti na posao. Izlazeći iz
dvorišta zatekao je dva zagrljena tijela u jarku i umjesto da im
pomogne, on ih je fotografirao. Ovoga ljeta viđeni su na Kupi na
klupi, mislim da su to oni, puštaju hitove, a ja u vodi, na
bovi, slušam kako svira David Bowie.

***

ZNAK VREMENA

Bit će dobro. Danas je samo ovako, moramo još čekati. Valjamo se
prema dubinama. U dubinama je dobro, danas je još kratko. Sutra
ćemo hodati gradom, prolaznici će nam postati drugovi. I bit će
dobro. Biti ovako? Drugovi će popraviti nešto u nama, nešto
duboko u nama. Bit će dobro, ali bit će sve dok nas ne napuste.
Opet, bit će kao što je danas, u dubinama, daleko od pličina. Valjamo se, duboko, duboko – sve do Božje čestice.

***

FOSILI

Idemo odavde. Ovo je ukleto mjesto. Samo Bogu krademo vrijeme.
Vikali su ljudi. Bili smo već ovdje i pravili smo cigle, pijesak
smo iz rijeke vukli. Porodili smo virove i od tada ležimo na
vodi i zbog nas će se ratovi voditi, vikali su ljudi. Mi ležimo
na fosilima, i bili smo već ovdje, poznato nam ovo mjesto. I bez
kose smo ostali. U jednoj noći. Prestali govoriti. I pepeo iz
peći mazali po sebi, samo da bi ostali.

***

ULICA

Osjećam se dobro, hodam sam, ali popiknem se i udaram glavom o kamen.
Krv slijeva se ulicom, i nije ti žao.
Osjećam se dobro, hodam sam, ali popiknem se i udaram glavom o kamen.
Tijelo je palo na pod, i nije ti žao.
Osjećam se dobro, hodam sam, ali popiknem se i udaram glavom o kamen.
Desna i lijeva klijetka više nisu moje, i nije ti žao.
Osjećam se dobro, hodam sam, ali popiknem se i udaram glavom o kamen.
Misli natope zemlju, i nije ti žao.
Osjećam se loše, hodam sam, ali sada bez onoga što mi je potrebno da ostanem, ali popiknem se i udaram glavom o kamen. Ništa više nije ostalo od mene, i nije ti žao. Što ako Bogu nije žao, što ako je bio lijen kada nas je stvarao? Tebe je stvorio da te naučim voljeti, a mene da naučim voljeti sebe.

______________________________________________________

Petrinja nema rodilište pa se Petrinjci rađaju u Sisku, stoji u prvoj rečenici službene biografije VIDA BEŠLIĆA, rođenog 2000. godine. Završio je Prvu osnovnu školu u Petrinji, jezičnu gimnaziju u Sisku te Glazbenu školu Frana Lhotke u Sisku. Tijekom osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja aktivno je sudjelovao u dramskoj i novinarskoj sekciji. U slobodno vrijeme komponira i bavi se glazbenom produkcijom. Aktivno surađuje s Kino klubom Sisak te Interpretacijskim centrom baštine Banovine. Godine 2021. upisuje glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.