ZA(Š)TO LAJEM
kako si
ja sam sjajno
moj muž ima novi posao
sin mi je upravo diplomirao
kako ti je pas
moj je za dan
tri komande naučio
daj šapu sjedi mjesto
bez sličnosti
sa savršenim ljudima
hodam na četiri noge
od kreveta do šporeta
***
ZA(Š)TO MOGU SAMA SEBE
DA PRENESEM PREKO PRAGA
moji su koraci
vezala sam sedam
godina u sedam crnih vreća
s bijelim vrpcama
izgledale su svečano
na stepenicama
kao gosti
koji očekuju slavljenika
tvoji su pragovi
vezala sam sedam godina
u sedam crnih vreća
s bijelim vrpcama
izgledale su začuđeno pored vrata
kao pingvini
kojima treba lekcija iz letenja
moje je nebo
vezala sam sedam godina
u sedam crnih vreća
s bijelim vrpcama
izgledale su
kao konobari na kraju dana
umorni od pitanja
keš ili kartica
i odletjela
tvoj je grad
***
ZA(Š)TO SE IZBJEGLICE DIJELE
NA ONE SA I BEZ PORODIČNIH ALBUMA
umjesto čizama
nosim tuđe gradove
trideset brojeva veće
prokišnjava sjećanje
na prve korake
hramljem
na stopalima rastu
iznajmljene sobe
na (ta)petama kućice za pse
od porodičnih albuma pravim šatore
okrećem ih naglavačke
tri: veliki mali srednji
između radnog stola
i police s knjigama
kampujemo moj pas ja
i koska zakopana
***
ZA(Š)TO STALNO KAŠLJE
I OTVARA PROZORE
jednom sam poslala fotografiju balkona
s mnogo cvijeća
i napisala: pogledaj ljepote
moj neostvareni san odgovorila je
kuća u kojoj je odrasla nije imala balkon
ni ona u kojoj je živjela s mužem
prije nego što su počeli da grade vlastitu
u koju se nikad nisu uselili
izbjeglički stanovi su imali balkone
ali oni ne ispunjavaju snove
***
ZA(Š)TO SAM KUPILA LAK ZA NOKTE
moje ideje nisu mogle da se strpe
da se odlučim
da sve naučim
plaze mi se
čekanje trenutka
u kojem sam dovoljno dobra
plaše pitanja
gdje pronalazite inspiraciju
šta je za vas poezija
koga biste zagrlili prije
a koga poslije čitanja
niko ne pita
gdje je nježnost nestala
knjižare nude rješenja
kupi kupi kupi
tri gratis jedna
kako ne biti ta knjiga
nudim svemir riječima
radim stvari od kojih mi je muka
mrtva trka i mrtva mačka
pažljivo biram lajk srce lajk
ne na stare objave
mogli bi da se uplaše
ne previše često
odmjereno i povremeno
lajkovanje treba da bude suptilno
treba prilagoditi brzinu kretanja
ofarbati kosu
staviti maskaru
obući novu haljinu
nije pristojno nazdravljati ekranu
u pidžami i ogrtaču
______________________________________________
SANJA RADULOVIĆ (1975, Tešanj) piše i objavljuje poeziju i prozu.
Nagrađivana za kratke priče (Zijo Dizdarević Fojnica, Avlija Rožaje, Marko Martinović Car Vitez…) i poeziju (Ulaznica Zrenjanin, Musa Ćazim Ćatić Odžak, Palanačko pesničko leto, Smederevska Palanka…)
Pohađala radionice kreativnog pisanja Udruženja Hila (voditelji Vladimir Arsenić i Srđan Srdić) za kratke priče i roman od oktobra 2019 do juna 2022.
Uredila zbirku kratkih priča Zašto me ne zovu Penelopa (2021). Prihod od prodaje je ustupljen udruženjima za zaštitu životinja.
Objavila zbirke poezije Lepet krila majke ptice (2015), Prstohvat maslačka (2017) i zbirku kratkih priča Nomad na štiklama (2018).
Zastupljena u regionalnim časopisima, portalima za kulturu i umjetnost i zajedničkim zbirkama poezije i kratke proze od 2012. godine.
Članica Udruženja književnika Republike Srpske. Živi u Doboju.
čovjek-časopis 