SABO U GORUĆEM GRMU
Otkad je Sabi odbijen zahtjev
za daljnjim boravkom,
svaki put kad bi ugledo natpis Polizei,
postao bi otkos. Tako bi ga presjeklo!
Naglo bi mijenjao smjer,
planove, brige, naume i geste.
Odreko bi se sebe,
ko da ima još čega.
Samo da ga ne bi šta ko pito
jer on je na njemačkom
samo istinu znao sročit.
Sabo se nit htio nit mogao vratiti kući.
Sve se zamrsilo
i skrivečki je živio i radio,
ako bi ga ko od poznanika zovno.
Ženi i djeci je slao pare,
slao slike i slatke riječi
da je sve uredu,
da mu je dobro,
da se snašo.
Oni nemaju pojma
da on živi većinom
pored banofa.
Da u grmlju drži kofer, ruksak,
da ondje povješa prnje
ko plamene jezike.
Neće da kaže da ga boli stomak
jer jede samo suvo.
Da ne voli Polizei,
iako je malome za rođendan
poslo autić s istim natpisom.
“Mali se povazdan s njim igra”
veli mater,
“U autić sjedne sa svojim babom
i doveze babu kući.”
Sabo na to odšuti,
tiho se namjesti u grmu
da ga lom grančica ne bi odo.
“Doći će on kod svog babe”
tiho promrmlja,
“Hajde sad moram ići,
posla katastrofa!”
I nikud zatim ne ode,
već tiho cvili i tinja
u grmu kraj banofa.
***
DOM ZA ZABRINUTU DJECU
Mačići budu odbačeni
kad zamirišu po ljudima.
Mi smo ih ipak dirali,
premještali i skrivali
Mater ih je vraćala,
pokušavala iznova
Tri je puta, čini se, uporna bila,
a onda ih je ostavila
nama da ih hranimo
ukradenim pogačama,
kiselim divjakama.
Da mačkama malim
oblizat treba oči
nismo znali.
Danas su djeca zbrinuta,
djeca naša zabrinuta
Dok rastu u noći, prilazimo tihi
i ližemo im blago
podbuhle oči.
***
BOG OKUPATELJ
Može biti da je estetika samo higijena kozmosa.
Ispucala koža i nokti moje mame
od sredstava za čišćenje.
Tata struže gradove i kuće s nadlaktice.
Kaže Vlado Gotovac:
“Peri ruke
jer postoji Bog!”
Moji mama i tata sve manje postoje.
Ispiru se kao rublje.
Jednom će mi doći bijeli!
Ja, naprotiv, usisavam rečenice,
umivam redoslijed svakodnevice,
struja mi opere suđe i veš,
samo da ostanem suh.
“Peri ruke!”, viče Jahve.
Ja oklijevam.
“Peri ruke!”
Zove Jahve.
I sve me polijeva.
___________________________________________
DENIS JURIĆ, teolog i pisac, rođen u Bosni i Hercegovini, živi u Njemačkoj. Pisao je i piše za različite književne i teološke portale i časopise te prevodi za europsku mirovnu mrežu „Church and Peace“. Ovom zbirkom pravi izložbu raspadajućeg svijeta, kojeg mete na golemu hrpu i zabada bezbojnu zastavicu nade i značajnosti.
čovjek-časopis 