AKO DODIRNEM POSTAĆE STVARNO
ležiš leđima na podu
ispod tebe je maslac
koji se polako otapa
i ti sa njim uranjaš
zemlja je primila sve što žulja
tijelo ti je teško
oči zatvorene
nebo je svakako iznad nečega
lagano i tromo
ti si oblik prostora koji zauzimaš
koža je opna koja odvaja
unutra kosti, meso, žile i puno vode
to se stalno kreće
pa se odjednom rodi nešto toplo
kao kad krišom u muzeju pipneš sliku
da provjeriš je li živo
i ono bude
čvrsto i mekano
***
SLUČAJNI SUSRETI SAMO SU BANALNOST
ljudi se usele u novi stan
pozovu prijatelje
i na kraju večeri kažu:
sad znate gdje smo, pa svratite
to se nikad ne desi
više nemam nijedan podatak
o koordinatnom sistemu tvog života
međutim, desi se da te sretnem
– svaki grad postane premalen kad to ne želiš
i prevelik kad ti najviše treba
***
ZAMJENA TEZA
svaki put kad mi ponudiš rješenje
za bezizlaznu situaciju
postajemo protivnici
na vrhu planine
ti znaš najbolji način da siđeš
ja kako da ostanem
između nas – provalija
_________________________________________________
ANĐELA PILJAGIĆ rođena je u Banjaluci 1999. godine. Trenutno studira Opštu književnost sa teorijom književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavljivala je svoju poeziju na internet portalima i čitala je na beogradskim poetskim večerima. U slobodno vrijeme bavi se jogom, argentinskim tangom i kontakt improvizacijom.
čovjek-časopis 