POEZIJA DANIJELE KVESIĆ STOJANAC

NJEŽNOST

Kad budem prah
(onaj nježni lijepi)
Moji ljudi će vidjeti
Kako od prababe
Vučem ono
Što pod Biokovom
Nikad nitko nije imao

***

RADIONICA OSJEĆAJA

Prijateljica mi kaže
Ne budi tužna
Šta je bilo bilo je
Sad ti je dobro
Kuća, dvorište, djeca
Dobro ti je sad sasvim
Pusti more
Odselila si se
Pa pola Zagreba je od dolje
Nisi promijenila svijet
Pa šta
Dobro ti je sad sasvim

Onda sjednem u dvorište
Ispred kuće
I govorim si
Dobro mi je sad sasvim
Dobro mi je sad sasvim

***

POSLANICA KORINĆANKAMA

Vibriramo u niskom registru
Sve zajedno
Molitve nametnute vjere
U prašinost našeg postojanja
Sramimo se za tuđi zločin
Ponosne na svoje cvjetnjake
Gnojimo
Molimo pa gnojimo
Djetelinu
Papamo pa kakamo

‘Zovem se Medeja!’ kaže jedna
Je li zamisliv svijet
ili vrijeme
gdje bih mogla biti?
Biti ja.
Tko sam ja?

Devijacija
Sud je neizbježan
Zametnut će me u pustinju
Smjestiti mi čedomorstvo
U muškoj tragediji

U Korintu
Jedino ljubav prema biku
Objašnjava sve

__________________________________________

DANIJELA KVESIĆ STOJANAC rodila se 1981. U Tučepima je provela djetinjstvo vozeći bicikl i role po zimi, te plivajući i roneći ljeti. Obožava pisanje. Živi u Zagrebu gdje je završila filozofiju i fonetiku na Filozofskom fakultetu i gdje je rodila petero djece. Fonetičarka je na televiziji. Obožava planine i ponekad pomisli da bi se tamo bilo najbolje odseliti. Dok se to ne dogodi, planinari, odgaja i brine, piše pjesme i priče te ponekad slika i kukiča.

– izbor i objavu priredila Marina Kuzmić Laszlo –

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.