PEĆI LOGORA DAHAU
vidjela sam naslov peći logora dahau
i samo mislim na vanilice
ne mogu da obuhvatim značenje pojma „peći logora dahau”
ne mogu da ga nastanim tijelima životima dušama rukama u vatri
vanilice mi lebde pred očima
mirisni kolači i čaj topal kao dom
pun sunca slatki čaj i slatki mirisni kolači
ne mogu da nastanim pojam „peći logora dahau”
srce da nastanim užasom tuđim mesom ljudskim mesom ne mogu
prži se meso ne ljudi
ljudsko meso ne može biti meso a jeste
meso kao meso gori ne pita za ljudskost
kosti kao kosti kako su poslije čovjeka ljudske
kako poslije peći logora dahau ljudske
vanilica vanilica vanilica se ponavlja i postaje čovjek
i soba mi je puna vanilica-ljudi ljudi-vanilica
ljudi-kolača ljudi malih velikih srećnih nesrećnih sasvim ljudskih ljudi
pretvorenih u tijesto za kolače u meso za prženje
ljudi ljudi ljudi soba je prepuna vode za gašenje požara ili gušenje
ali kasno je sada odavno je kasno
prekasno je odavno
peći logora dahau vrlo konkretna stvar
to je prostor apsolutnog užasa
relativnost se krije samo u vanilicama ne u tuđim kosama
tuđim kostima malim ožiljcima biljezima i prstima
peći su za kolače ne za ljude
a za ljude su
ljude su palile sve te ljude
tanke lile petrovdanske u sumracima uma
apstrakcije pomažu da spavaš ali to što gori nisu kolači
vanilica riječ koju nikad više neću izreći
čaja nema doma nema miriše samo smrt
smrt miriše i zvjezdane ljudske ruke se urušavaju u sebe
u čvor u utrobi
zvjezdane zvjezdane ruke
nemoguće je razumjeti pojam „peći logora dahau”
i ne umrijeti
ne otići od sebe i ne vratiti se nikad
da bi se sačuvalo nebo i otvoreno srce
skovano u vrelini sunca umjesto peći logora dahau
***
POŠTOVANI,
poštovani,
ako znamo da A = A i ti = ti
i ako znamo da se materija ne može uništiti
već samo mijenjati oblike
šta napraviti od unutrašnje materije jednog A
i materije jednog tistva
preporučujete li da se materija jednog A ja ili ti
preoblikuje u nešto lijepo slobodno nešto
da se pretvori u more svice možda ptice
ili sjaj odbljesak sunca na vodi prozorima čašama
(cijelim ili polomljenim
(sjaj se izvjesno jednako sjajno prevodi u sebe
i na slomljenim materijalima
pogodnim za njegov dom
sjaj ostaje pun i netaknut oštrim ivicama dokazano
ili licem koje se krije iza suza mora voda prošlosti
(sjaj = sjaj ma na što da pada
logika sjaja je sasvim jasna i sjajna
tvoja logika mnogo manje)))
šta napraviti od jednog A u što ga preobraziti
i ostati u jednačini u igri u životu
šta uraditi kad A ispred znaka jednakosti
ne liči više nimalo na A iza znaka jednakosti
šta slijedi kad A ispred ode od A iza
i nije mu nalik sem po tri linije spojene tako da liče na male ljestve
za male radnike noćne straže
koji stražare negdje gdje su noći male
i kad (sem po spoljnim crtama)
A =/= A
takođe: šta s činjenicom nužnosti da
ti = ti plus minus sva ta trava
preko koje se nježno prešlo rukama
trava izrasla iz očiju cvijeće iz glave
ti plus minus strašnost strahova
značenja konteksta
nekih ružnih misli o nekome nečemu
odvojenih od sebe
najgrubljih nepravdi
izlomljenih u papirne brodove
osvojenih i vraćenih kao nešto svoje
dobro nešto vraćeno s pokajanjem pred suncem
u poredak sjećanja taj neumorni kameni poredak
recite molim vas
znate li kakva je priroda te tvari jednog A
tvari jednog tistva koliko neba i ljepote može izdržati
pod kojim pritiskom će se prelomiti
postati nešto novo nešto sasvim drugo
pritisak neba dokazano lomi
ali postoje li ikakvi dokazi da u tom dodiru
tom lomu nebo preobražava stvari A tistva
u nešto slično njemu
hvala unaprijed,
poštovana,
hvala na vašem pismu
sve što vam možemo reći je sljedeće:
materija tistva je uvijek tu i
zauvijek ostaje ti = ti i A = A
vrijednosnih odrednica u logici nema
jednako je jednako jednako uvijek
= = =
a ako hoćete nebo iza ili ispred
ili u središtu
tu vam niko iz našeg odjeljenja
baš niko
niko vam tu ne može pomoći
srdačno,
poštovani,
mogu li bar staviti vozove
na te šine
da sklanjaju ljude s brisanih prostora
🚂🚃
= = =
docrtati vozove
jednake sebi i malim nadanjima
da bar nije tako prazna vaša istina?
s poštovanjem,
***
VIDIŠ DA JE MOGUĆE
to je tvoja gorčina
ja nemam čim da je skupim
progriza mi posuđe ko samoća dušu
ipak me nisi razumjela
vidiš da je moguće voljeti i ne razumjeti
ne jesti i živjeti
***
SOLUNSKI FRONT
kako je to čudno
prođe ofanziva i cijela jedna zemlja je slobodna
a ti svoje jedne male tuge ne možeš da se oslobodiš
ljudi prežive snijeg i led albanije i ne odustanu
i pobijede i vrate se s mora natrag kući
ti ne znaš od noći do jutra kako da preživiš
vječno poražena ključevima kvakama i drugim sitnim stvarima
i niko da krene preko albanije
da ti se vrati
***
VELIKI ŽUPAN
hodala sam danas niz ulice
nosila zaleđene zvijezde na vratu
jurila niz zaleđene puteve
pustila prste da se lome u doticanju bjeline
snijeg je padao jer je htio do zemlje
ja jer sam htjela do neba
uvijek bi tamo gdje nisi
ali ti o tome ne znaš mnogo
ti hrabri veliki kameni nijemi
ti samo stojiš tu i ne čuješ šta ti pričam
jer nikom drugom nisam imala reći sad
a sad sam htjela da kažem
tebi snjegovi nisu ni blagoslov ni prokletstvo
tebe ne zbunjuju pogledi i ne muče prošlosti
niti te nose struje predvečerja u mračne ulice
niti ti ruke bride od nedržanja
tebi ne izmiču ni neprijatelji kamoli prijatelji
tebi prijatelji i ne trebaju
tebe ne opčinjavaju zore i praskozorja
riječi i ćutanja svijeta
tebe ne uznemiravaju tišine
dok želiš da ćutiš svijet sa nekim
ti imaš presto iako ti presto ne treba
i mač iako nemaš koga sjeći
(jesu li tvoji mačevi sjekli duše)
((jesi li se pitao šta je duša))
(((jesi li imao dušu za sječenje ili voljenje ili je to isto)))
ti imaš kamen
ti jesi kamen
a ko sam ja u ovoj hladnoj zimskoj noći
i ko da presudi ko je ovdje sada veći:
ti, veliki župan Nemanja
ja, car nemanja
_______________________________________________
MAJA MIHAJLOVIĆ rođena je 1987. godine u Banjaluci. Diplomirala je filozofiju i novinarstvo. Živjela je i radila u Banjaluci, Beogradu i Aleksandriji. Knjiga „Brodovi, bogovi i mali požari u rukama” njena je prva zbirka poezije. Dobitnica je nagrade “Čučkova knjiga” za 2022. godinu za najbolju zbirku poezije.
– izbor i objavu priredila Marina Kuzmić Laszlo –
čovjek-časopis 