SUTRA ĆEMO PRAVITI ANĐELE U PADU
ustvari, možda i cijelo čovječanstvo
ima slomljeno srce
to izgleda otprilike ovako:
tijelo mu, na vilama od kandži
uvijek nekako grabi dalje
bitcoin, adrenalin, hijaluron
mišići su koji ne poznaju
ono što si se ti nadao pronaći u meni, i ja u tebi
ti si to nazvao: mogućnost beskrajne nježnosti
a opet, srce cijelog čovječanstva je slomljeno
majke su to koje djeca ne posjećuju
očevi koji su izgubili impuls napretka
bezočna jednoteistost promašivanja
debakl snova, usamljenih
civilizacija na koljenima
ti si tu posve beznačajan
ja sam tu posve nevidljiva, jedni od
a opet, pao je jedan od bezbroj snijegova
samoća ove zime ima grimizne krvrgave prste
kojima zavodi plesače u praznini
poni, odbjegao s vrtuljka ukotvljenog ropstva
i opet, snijeg ne prestaje padati
milijuni kotača stoje u koloni ka domu
tu je sigurno, ima kave, vina, kruha, interneta i kreveta
sutra ćemo misliti o metastazama
sutra će prestati padati snijeg
čežnja, sjeta, nedostajanje i ljubav pitanja su umjetnosti
uz toliku gomilu računa, poreza i obaveza
srce ne bi izdržalo još i weltschmerz
treba piti kolagen, biti redovan platiša opstanka
a ipak, snijeg je pao i sutra
i tvoja prošlost postala je budućnost
postao si ja, i ja sam postala kosti
ustvari, sve je stvar tajminga, da
zato su sve one Wong- Karwaiove žene nesretne
sve one žele da sve bude „kao prije“
snijeg će padati i kad otpadnemo sa žice
sve i jeste kao prije
kandže ne mare za škrgut bjeline
što nismo jedni drugima dali, taloži se tankom žicom
na kojoj bešumno čekamo
nikome bitni, otpisani
padamo i ustupamo mjesto jedan drugome
sutra ćemo praviti anđele u padu
danas smo slomljeni
***
IZLAZEĆE SUNCE
u sebi nosim rupu
olovnu i neprevodivu
nasljeđe samuraja
koji su svoje katane-teleskope
okretali ka utrobama bez časti
kada rupa rida
iz njezina dna niču prastari prsti
zarivaju se u jastuke odabranih
zapomažući na jeziku hrđe:
opori narovi
stegnite mi usta
da više nikome ništa ne izgovore
bit ću vaš sensei umijeća nedostajanja
izlazeće sunce ambisa
***
AUTOPORTRETI
sa samo sedam, zamišljao si suicid
bacit ćeš se s trećeg kata
trideset godina kasnije
s tog istog prozora bacao si opuške
zamišljajući ljubav kao staricu koja je DNK
naslijedila pa prenijela oblacima
tako si sebi pripisao visine
još trideset godina kasnije,
zamišljat ćeš kako nemaš ništa
s opomenom koja ti ruje po plućima
jer ne pridaješ važnost
onima koje ostavljaš iza sebe
zapalit ćeš cigaretu za oči
u koje si ugradio svoj stelarni genom
nikad ih ne pustivši u zviježđe
bi li se uopće tvojim moglo zvati
išta što si stvorio pa napustio?
kada stigne kraj
na prozorsku dasku sletjet će
zmijokose čuvarke tvog hrama
tvoju samoću pamtit će zidovi
koje si odavno presvukao
autoportretima
***
ERA KOMFORA
poznajem legije ljudskih samoća
biti monahom lakše je od borbe udvoje
u kojoj tetura ego
humanoidne svjetionike
srasle s urođenom hrapavom hridi
signali koje šalju odvode u propast
sve koji požele da im odrede smjer
brodolomce živog pijeska
naoštrene bodljama
važno je imati zaštitne oklopne ploče
i kad nema grabežljivaca u blizini
bestrudna epoha, prostor sazdan od
komprimiranih film-tableta
u maršu na reflektore
sadrže bojila, pomoćne tvari, sve što ih korigira
u naoko savršene proizvode ravnodušnog društva
izvan ovojnica je kiselo, a feniksologija izjeda
nakon jedne smrti preteško je uskrsavati
razočaranje je eliksir samoće
tko je ispio, pamti trenutak u kojem se
zamišljaj svijeta koji će doći i biti bolji
rascijepio poput usne o ljusku jajeta
kada je potekla krv, znalo se:
počinje era komfora
_________________________________________________
MAJA RUČEVIĆ rođena je 1983. u Zagrebu gdje je diplomirala francuski jezik i književnost i hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu. Radi kao prevoditeljica s francuskog jezika i novinarka. Piše poeziju i prozu. Dobitnica je nekoliko nagrada za poeziju („Ratkovićeve večeri poezije“, „Ulaznica“). Poeziju i prozu objavljivala u brojnim online i tiskanim časopisima i publikacijama u regiji. 2016. objavljen joj je roman prvijenac „Je suis Jednoruki“ u izdanju izdavačke kuće Algoritam u Hrvatskoj. Spomenuti roman ušao je u izbor polufinalista nagrade t-portala za roman godine, u polufinale nagrade „Janko Polić Kamov“ za najbolje književno djelo na hrvatskom jeziku te u polufinale nagrade „Fric“ za najbolju knjigu neprevedene fikcijske proze. 2023. objavljena joj je zbirka pjesama „Sutra ćemo praviti anđele u padu“ u izdanju Hrvatskog društva pisaca, Biblioteka Poezije.
čovjek-časopis 