KLINIČKA SMRT BRAKA S JASNO UOČLJIVIM SIMPTOMIMA
uredno sam složila svoju odjeću
znam da ćeš to zapaziti čak i iznervirati se u takvom trenutku
jer zamjerala sam ti kad si svoju kačao na svaka vrata plakara i prebacivao je preko kreveta
kao i bezbrojne ljubavnice onako mlade i silikonima napumpane
bilo ih je i udatih izvučenih iz prežvakanih postelja koje su se davile dosadom njihovog sopstvenog braka
onako gola plivala sam tunelom neopisivog blaženstva
automobili nisu režali
štakori su ostali u smradu civilizacije
po meni je padao prah bijelog fosfora koji je svojim vrelim dodirom stavljao mi draga lica na ramena
prvo moju sestru imala je 43 kada je otišla
pogled joj je bio taman i mirisao na čežnju
stavila sam je na šaku i ljubila, ljubila
pitala je za svoju djecu, muža nije ni spominjala
napokon je uvidjela da je bio gad kao i ovaj moj
još i veći jer pio je ono pravo, krkanski ortodoksno
a i pipao me je, njenu sestru rođenu
izgleda da je to mogla shvatiti tek tamo u drugom svijetu gledajući faluse utisnute na freskama Pompeje
a onda elektrošok i 1 2 3 . . . 15
znala sam da me moj muž uvaženi kardiolog hoće natrag
ko će mu kuhati onako dobro
onako dobro da obliže debele prste
neću nazad
neću
još minut i po, i kisik se već umorio
žurim
velika bijela ptica snijela je dijete meni nerotkinji
ovo je samo još jedan odbrambeni trik mozga kažu
još samo jedna klinička smrt braka s jasno uočljivim simptomima
***
SVEČANI RUČAK
danas je svečani dan i za našu četvoročlanu porodicu
slavili smo sve praznike tradicionalno
mama je uvijek vodila glavnu riječ pa sam zamolila njenu dadilju da je danas okupa i svečano obuče
u dva sata je skup
otišla sam do groblja zapalila svijeću sestri i ocu
ukopani su jedno do drugog jer jako je važno da porodica je zajedno
mama je već odavno podigla sebi spomenik stavila sliku sa osmijehom i čekala
ali smrt korača u krug pa se okrene natraške
znam to već….
nesposobna za tišinu vječnog spokoja žurim da fotografišem panoramu grobova
da ovjekovječim trenutak
pametno je što je groblje na uzbrdici jer sve je pregledno
možete prijatelju dok šetate ulicom reći
eno ondje je ukopana moja sestra
eno onaj treći slijeva u petom redu
rak je pojede za godinu dana
žurim mami
sjedam za stol tačno na vrijeme
stolnjak je bijeli svečani
domaća supa se puši
dadilja se baš potrudila zaslužila je povišicu za ovaj mjesec
mama leži s očima razbacanim ko odbačene čarape
srče supicu i ne čuje moje pitanje kako si jer smo hronično udaljene od današnjeg dana
MARICA FERHATBEGOVIĆ (1959, Živinice, BiH)
čovjek-časopis 