HEROINSKE NOGE
Alkoholizam nije sramota
Čak ni ukapljeni prahovi
Čiju podzemnu distribuciju
Nadzire Ministarstvo utjehe
Nisu ono što predstavlja život
Već njegova potvrda
Prirodno je iritirati uspavani
Dio religije vinom
Logično je patiti svakoga sumraka
Jer nismo doznali
Što je riječ bog
Ali smo barem refleksom odbili
Niži standard gašenja
Posvetili očaj uguran u siguran
Obrok, užarili opet čakru
Očekivanja
U svakom licu vidim
Kipara samoće, rad hladnih vjetrova
Na ljetnim očima
U svakom licu nešto se može sklupčati
Dok bijes ponovno ne dobije oblik peći
Gdje ćemo rastaliti političke poglede
U naopake potkove
Samo da više ne mislimo
Na oblake
Pišemo i dalje jer osjećamo
Da dolazi Ništa
Koje treba oklop
Ne zaustavljamo se jer stojimo na
Heroinskim nogama
Koje nose heroja
Jesi li već bila u hladnim predjelima
Gdje broj misli nulu
Tamo ćemo sutra bdjeti
Nakon šetnje parkiralištem
Poljubit ću te ispod auspuha
A ti ćeš mi dati sve što si besciljno čuvala
Bez obzira na rizik suhog jezika
***
VOLJA ZA MOĆ
U tramvaju pored mene sjedi
Djevojka u crnim visokim cipelama
Crnim čarapama do koljena
S crnim hulahopkama ispod
U crnoj jakni s crnom kapom
I crnom maskom
Razmišljam kako će se pile koje
Sam ostavio na balkonu pokvariti
Jer je granulo sunce
Nešto je privlačno u nemoći
Kojom djevojka pored mene zrači
Na njezinoj bijeloj ruci prsten
Od malahita i rana
Morat ću se vratiti natrag
I poduzeti nešto u vezi pileta
Život koristi sve opasnije strategije
Protiv vladavine kontracepcije
Mačje našminkane oči
Dvije umjetne suze
Dječje manga čarape
I vrlo kratka suknja
Sve je spremno za orgazam
Koji će preduhitriti kondom
Stižem kući, sjekirom komadam pile
Režem krumpir, mrkvu i luk
“Rađajte se i množite!
Napunite ormare vodama!
I ptice neka se množe i kokodaču!”
Čujem ga kako viče iz pećnice
Na temperaturi kada i papir
Konačno progovori
***
SUMMERTIME
Cvrčci vrište među zgradama
Pretvaraju paniku dana
U najfiniju prašinu
Momci sa svastikom na prsima
Pucaju penale, gutaju pive i
Hvale se spolnim bolestima
Policajcima se ne da izaći iz
Klimatiziranih fordova
Samo kruže ignorirajući sve
Što nije ubojstvo
Na grad se ponovno spustio vuneni pokrivač
Znojim se pred tipkovnicom
U probušenim mudantama
Um odbija teža filozofska pitanja
Govori mi da prihvatim stvari kakve jesu:
Sjeti se Zenona, sjeti se psa vezanog
Za Horusovu kočiju
Svi smo robovi bezglavog boga
Slušaj kako se galebovi slatko smiju
Ponoćnom suncu
Isprati kapljicu koja se spušta niz leđa
Izbroji dlačice na desnoj podlaktici
Zatim uzmi palicu i siđi među ljude
Kada izvade lance objasni im
Da se radi o japanskom instrumentu
Koji može poslužiti i kao toljaga
A onda odsviraj nešto što će ih ubiti
***
MULATU ASTATKE
Kada čujem etiopski vibrafon
Ne mogu prihvatiti monetarne
Institucije, izbore, dalmatinsku
Muziku, kladionice
Kada čujem konga bubnjeve
Znam da je električni čekič prevara
I kada ponjušim mirise koje koriste
Plastične osobe iz engleske
Prepoznajem negaciju jazza
I kukuruza
Moramo ponovno kolonizirati Ameriku
Još jedan krug nužan je da se saksofon
Učvrsti u svijesti
I da demencija
Bijelom predsjedniku otme
Zadnju kapljicu pustinje
Kada se uključi stroj nostalgije
Cijeli svijet pomiče se prema jugu
Ovo je najnježniji rat koji vode note
Podižu se kuće s lukovima i stepeništem
Sve do obale bjelokosti
Poniremo u more, ulazimo u vratove
Žirafa i tamo čujemo svemirsku kanalizaciju
Zebre zarobljene linijama sunca
Egipat je sve bliže
U Europi nema faraona
Veliki oprez tehnologije skratio je usne
Jedna greška pretvara grad u prah
Ali u ovoj glazbi nema tehnike
Prsti češljaju tipke kao kosu
Kokosi padaju po glupim glavama
Vojne hunte, nato kotači, kolačići
Poništeni glatkom matematikom
Akordom bez suvišne riječi
Jazz je pobjeda crnaca nad bijelcima
***
KRUDER & DORFMEISTER
Kruder hvata geste ljudi i
Pretvara ih u šifre kostura
Dorfmeister kuha kratke priče
U vokalnim kotlovima sve dok
Hijene ne počnu milovati
Publiku žanrovima tišine
Peter zatim postavlja g-kamenje
U širokom trip hop krugu
Downtempo je Stonehange
Za Pink Floyda u drogiranoj
Gužvi
Richard publici dodaje prefiks re
Jekom crne činele u zidovima
U kosi je sada znoj minimalizma
U nosu prah kapitalizma
Kruder koordinira kretanje sjemena
Dorfmeister dizajnira otpor
Dozama udaha
Izdaha najbližeg udaha
Smrt odustaje od pojedinca
Kada ga ne može odvojiti
Od zvuka
Sporost je tajna izmjenične
Struje sna i spavanja
Brzina je trenutak rasta
Srušenog teksta ostanka
Na mjestu prestajanja svega
Dub raketa napušta orbitu poznatog
Ponavljanjem nepoznatog
Zaostajemo u pauzama kaosa
Nitko više ne zna ugasiti svemir
Na podij dolaze nježne životinje
Komuniciraju notnim pepelom
Elektromagnetski vjetrovi jutra
Ritualno brišu objašnjenja
Izdvajam neobjašnjivo lice
Koračam očima po njezinim
Usnama
U bazenu radijacije svi
Imamo nevidljive kostime
Jer poznajemo geometriju
Ljudskog mlijeka
Uspoređujemo brojeve telefona
U trbuhu nam klija zlatni grah
Prema čakrama divova
_____________________________________________
ANTEJ JELENIĆ rođen je u Splitu 1983. Završio gimnaziju i fakultet elektrotehnike. Piše poeziju, kratke priče i mahnite eseje, a organizira i manifestaciju konceptualne umjetnosti Adria Art Annale u Splitu. Objavio do sada jednu zbirku poezije „Stalak za svijet“ (Sandorf, 2020.), ali ove godine izlazi nova po imenu „Ultrazvuk“ kao i zbirka priča „Kentaur u kvartu“. Svira shakuhachi, kenacho i bansuri. Briljira u bacanju žabica.
fotografija autora: Ema Bednarž
čovjek-časopis 