****
Bez krajnje potrebe, ne upiri pogled u
bunar. Budi sabran dok lijepiš marke
na omotnicu, hodaš pločnikom, prinosiš
ustima žlicu s juhom: sumrak
bogova započinje iza prvog ugla,
struji s rubova stranice koju tek što
nisi otvorio. Ne poigravaj se usporedbama,
ne umivaj lice glazbom. Jabuka čije
cvjetove dotičeš širi svoj korijen u tlu
drugog kraljevstva, lišće velikog jasena
već se osipa plavom svjetlošću. Još večeras
vrištat ćeš u košulji od vatre
***
VOKATIV
Lijeva ruka u vrtnog patuljka
ljeto u ruševinu pored puta –
Govori sa mnom!
Glava u uteg
razjašnjavati u tamni glagol –
Misli na mene!
Prozor u zid
suton u uže
leptir u lipovog sveca
Govori sa mnom!
TAKE ME TO THE RIVER
PUSH ME INTO WATER
govori sa mnom govori sa mnom
***
POTRAGA
Otraga?
U pokrajnjoj sobi?
Na televizoru?
U kupaoničkom ormariću?
Na trećoj polici odozdo?
Na stolu, na krevetu?
Ali škarice koje uzimaš u ruku prije su nalik knjizi
od mutnog stakla, umjesto japanskog novčanika,
odakle se odjednom stvorio taj pas s odviše velikom
glavom? Tražiš li još doista, ili samo promatraš
sebe kako promatraš sebe kako promatraš,
vlastiti trag, žbuku nevidljivog labirinta? Kao kada
se, na izlasku iz kina, prostor s platna još neko
vrijeme stapa s ulicom a znanica čije si lice jedva
istrgnuo iz struje šarenih slika sažaljivo kaže: “Ti
si sigurno vidio cijeli repertoar.”
– iz zbirke “SJEVERNI UGAO”, Naklada MD, 1992.
___________________________________________________
HRVOJE PEJAKOVIĆ, hrvatski književnik (Zagreb, 14. I. 1960 – Zagreb, 9. VI. 1996). Kao pjesnik i kritičar javio se kao srednjoškolac u dubrovačkome Lausu. Nije pripadao ni jednoj naraštajnoj grupaciji, ali je u svojim kritikama redovito pratio recentnu književnu produkciju (mnogobrojni su tako tekstovi upravo o pjesnicima vezanima uz časopis Quorum), kao i onu starijih književnih naraštaja. Njegove književne i likovne kritike pripadaju vrhu suvremenoga hrvatskoga kritičarskog izričaja. Objavio je zbirke pjesama Na raskršću (1978), Zabranjeni grad (1987., prevedeno na francuski i objavljeno nakon autorove smrti pod naslovom Ville interdite, 2001), Sjeverni ugao (1992) te grafičko-poetske mape Drugačije, jednostavno (s Hamom Čavrkom, 1984), Nevjerica, nesanica (s D. Trogrlićem, 1991) i Razdjelnica (sa Z. Vrkljanom, 1991). Eseje i kritike objavio je u zbirkama Prostor pisanja (1988) i Prostor čitanja (1991). Suurednik je antologije hrvatskih pjesama u prozi Naša ljubavnica tlapnja (1992), a posmrtno mu je objavljena Antologija suvremene hrvatske poezije (1997). Pjesme su mu zastupljene u svim novijim antologijama hrvatskog pjesništva na hrvatskom jeziku i stranim jezicima, a književni eseji u antologijama i pregledima hrvatske književne esejistike druge polovice XX. st. – Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021.
čovjek-časopis 