PLAČ Ne plačeš za onima koji su mrtvi njih si davno oplakao plačeš za onima koji će umrijeti a nemaš moć da smrt njihovu spriječiš najviše što možeš je da umreš prvi *** PLEME Pleme smo, divlje, krvi žedno i tijela gladno pleme, pleme koje će poništiti budućnost jer pleme ne planira dan koji bi mogao doći već poje na balalajci o danu koji je završio, jer pleme živi na stablu rodoslova zbrajajući pretke koljenima unazad, i slavne bitke koje se nijesu dogodile, na stablu porodičnog rodoslova prebiva pleme opsjenara, na stablu čije će grane pući pod teretom grijeha predaka, onih koje slavimo i u čiju čast žrtvu na oltar prilažemo, a onda će divlje pleme na gladnu zemlju pasti i razbiti se u paramparčad, i iščeznuti sasvim *** RUKE Istakli smo bijele plahte i ruke podigli visoko u zrak umorni od velikih planova za izbavljenje, o kojima nam ne govore, o kojima ćute, umorni od obećanja da će sve biti u redu dok nam šljeme gutaju vatre koje je upalila ruka tuđina, dok se stubovi kuće ruše i grede nam na glave padaju *** STRAŠILO Strašilo od slame, na suncu, raspeto, u polju kukuruza, da plod brani, da oćera i uplaši ptice, da sačuva žetvu i znoj i krv seljaka i njegovu žrtvu, istina, na našim poljima već dugo nema strašila, ali tradicija ih pamti, istina, na poljima odavno nema ni kukuruza, ni ruku koje su ga sijale i žnjele, ruku koje su zemlju kopale, pusta su naša polja, podivljalom travom pokrivena, polja bez svrhe i nade, i čemu strašilo u takvome polju, zar će ptice na pustoš kidisati *** SVETITELJ Neki su ljudi nosili sveca u časnom hodu i crnom srcu neki su ljudi razvlačili sveca od jedne do druge prljave ruke i kao da je svetac amsterdamska kurva neki su se ljudi igrali njime a onda poveli kolo varvarsko i usred kola posadili sveca a onda je hodočasnik iz dalekog svijeta pojeo svoje crno srce i bijele mošti svetitelja __________________________________________________ ĐORĐE ŠĆEPOVIĆ rođen je 6. aprila 1983. godine u Titogradu. Diplomirao je na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju. Zastupljen u više zbornika, antologija i panorama poezije. Autor je i voditelj emisije Knjiški ljudi na Gradskoj televiziji i kolumnista Gradskog portala. Poezija mu je prevođena na engleski, mađarski i slovenački jezik. Jedan je od osnivača i urednika časopisa za književnost i kulturu Script. Objavio je knjige poezije: Provincije spasa (2004), Molitva za Judu (2004), Par riječi o strahu (2005), Apostol iz bloka A (2006), Triput reci metropola i nahrani ptice slovima (2009), Dok crtah mapu svojih putovanja (2016), Prije objave (2017), Doba (2018), Glasnici (2020, nagrada Aleksandar Leso Ivanović), Kućni red logora (2022), kao i knjigu kratke proze Gozba (2019, nagrada Zaim Azemović). Član je Crnogorskog PEN centra. Živi u Podgorici.
čovjek-časopis 