***
Imala sam samo tijesne želje
Nisam znala željeti iznad svojih mogućnosti
Onako megalomanski i oporo
I na eks
Željela sam uvijek u malim, njihovim dozama
U tome sad vidim problem
U željenju po oskudnoj tuđoj mjeri
Samo da ne budeš ona koja strši
Žarkim cinober nožnim lakom
I nikad na sahranu u najboljem svom izdanju
Mislila sam, to je presudno
Biti uklopljena u prosječan poredak stvari
Uvijek sve samo lokalno prihvatljivo
Nikad strast i nikad presoljeno
A mene uopće nije bilo u njihovoj kući od porozne, šuplje strave
Ni na uredno ošišanoj javi
Ja sam stajala u sjeni punog mjeseca
Nad mokrom vodom divila se vodi
Cijelo vrijeme hodala bosa
I sad mislim kako sam trebala željeti nemoguće oholo i sebično
Kolibu njegovih kralježaka
Dojiti svoju djecu, biti nečijim djetetom
Pobjeći od praznine ovog jutra
dočekati kraj svijeta pod toplim pazuhom.
***
Najteži posao na svijetu
tebe je voljeti
ispravno i uopće
zato ću te ovog proljeća
staviti na zdravu podlogu
nakalemit na podlakticu
zaboravit ću na zimu
ovu bez snijega
u kojoj sam se nas bojala
ponekad bila i opora i gruba
uključivala “mute”
odustajala
pa bih te zatvorila
u kartonsku kutiju
zajedno s božićnim ukrasima
ostavljala na vrhu garderobnog ormara
odande bi mirisao
po novim kožnim cipelama
prolivenom parfemu
svojim bjelančevinama
onda bi se sjetila
malo ljubavi nikoga nije ubilo
čak ni kad je zabranjena
pa bi stala na prste
viknula preko rijeka i granica
raspuhala prašinu s poklopca
vadila te opet na svjetlo dana
vješala stari kič granama
uživala u tvom odjeku mojim glasnicama.
***
Ti naši opsceni večernji razgovori
na daljinu
u kojima se goli kupamo
ta naša vjera u uskrsnuće
u moj tanak zglob u tvojoj ruci
u artefakte davne nježnosti
u prekrasna zajednička jutra
šarene rukom obojane slikovnice
koje listamo
to je naša katedrala i naš krug
i mi hodamo njegovom kružnicom
i njegovim ponorom
vraćajući se tako uvijek na izvorni početak
u bolju prošlost
neku u kojoj se nismo rastali bez rastanka
i koja bi nam sad bila prihvatljivija
dok silaze meki noćni sati
zrak se zgušnjava
ti sve češće svojim glasom kao rukom
u mene posegneš
ulaziš u špilju ključne kosti
vraćaš pobjegli, razdrljeni pulover
na ogoljena ramena
ja žudim tek da dođe taj trenutak
kad se u tvoju varljivu sjenu sakrijem
od progonitelja što sam ih uzgojila
toplinu ti ukradem
u preostalu sebe
u čudesna ozdravljenja
u krug jako uskog radijusa
od jedne mene i pola mog čovjeka
zbog toga te ljubavi čuvam
zimi od leda
ljeti od isparenja
kap vode na čežnji
samoćom
kad je
iz hlača
košulja ti nemarno izvučena
guram ju nazad
zašuškavam te s ovih predjela
da ne izgubimo toplinu udaljenih tijela
taj savršeni krug našeg beznađa
koji drži na okupu konstrukcija od stakla
i kupola tvojih leđa.
***
Ili ono kad putujemo
a najprije smo
vrpcom pustih želja u jedan sepet svezali oblake
pa nas takvi
nošeni vjetrom
kojeg si vjerojatno niti ne smijemo dopustiti
u nemoguće bliskosti dignu
i vidi nas sad
koliko nismo postigli
svejedno smo vrhuncu ljubavi sve bliže
vrhovima prstiju skoro se dotičemo
zemlja postaje sve bakrenija
brdima nam se čepe uši
i premda lebdimo
na sasvim suprotne strane svijeta
osjećam da ti se vraćam
u dijelovima i rasparena
kao lutka iz izloga robne kuće
koju su jednom jako željeli imati
ali su joj brzo zamrsili kosu
isčašili i ruku i nogu
pa u poderanom haljetku na volane
i samo s jednom plastičnom cipelom
prljavo bijele boje
na duže vrijeme zaboravili u potkrovlju
***
OVERVIEW EFFECT
Maloprije u krevetu
Mislim da je bilo negdje 4 i 10
Ležeći potrbuške
Dugo sam i pažljivo osluškivala
Otkucaje svog srca
I mislila kako je ranojutarnji ritam čist i glasan
I kako će jednom unutarnji zupčanik
Preskočiti, zacviliti i nepodmazan stati
Potom se sjetim da imam već cijelih 50 godina
Njednom nisam posjetila mamografiju
Premda su mi službeno već nekoliko puta pisali
Dođite tog i tog dana
U toliko i toliko sati
A ja sam do ijednog pozova ignorirala
Iako je u dojkama stanište microdivova
Najčešćih ubojica žena
Osim vlastitih muževa
Onda sam se sjetila i jedne bivše I.
Kako ju je goloruku, tanku i plavu
Iznutra napala maternica
Kad je najmanje očekivala
Nagradila za dva cijela poroda
Pa je sljedeće zime u čizmici na prozoru
Pronašla svoj odlazak
Zato sad njezina djeca
Dječak i djevojčica
Dođu gradskim grobljima
Ostaloj djeci u njihovoj ulici
Dođe Sveti Nikola
Ali ne brini za mene draga I.
Barem sam od tvoje sudbine sigurna
Stekla sam naime naviku nespavanja
Budna na sebe pazim
Jednim okom uvijek otvorenim
Na momente tek skliznem u neoprezan san od 0.5 mg
A tu je i ta naprava od žice, plastike i silikona
Pa povremeno bude sretna umjesto mene
Iako je stvarno višestruko neučinkovita
Spavanje, sreća, biološki ritmovi,
Izmjena tvari, pravilna ishrana,
Kalcij, željezo, magneziji
Ništa mi tako kemijski sretnoj nije bitno
Sebe se ionako ne može zagrliti
Vrijeme ne teče uzvodno
Ljubav nije obnovljivi izvor energije
Misli ipak nisu pijesak
Ne možeš ih iz džepova glave izbaciti
Neminovno je
U staničnoj podijeli jednom će se Big Bang dogoditi
Mitoza će se na pola zaustaviti
Sve će se nizbrdo sunovratiti
U point of no return
Osim toga barem sam ja oduvijek bivala Šampion svekolikih povlačenja
Preko osvojenih neprijateljskih linija
Čak i kad sam daleko od njih
Ta će mi osobina u presudnom trenutku doći
Ko kec na jedanaest
Iako se nikad nisam naučila kartati
Reći ću izlazim (ili izašla sam)
Reći ću
Kasno je za početak
Za povratak je kasno
Ništa lakše nego od sebe uporno odustajati
Na popisu trenutno odgođenih obveza
Moja će djeca tako imati jednu osobu manje
Za nazvati, na primjer
I u prilog toj teoriji
Baš jučer sam čitala zanimljiv članak
Na engleskom jeziku
O tome kako postoji taj fenomen
Overview Effect
O njemu uvijek pričaju astronati
I oni sretnici koji su zvjezdano i izvanorbitno putovali
Dakle, svi su ti letači sasvim jedinstvenom prosvijetljenju svjedočili
Kad bi pogledali na Zemlju iz Svemira
Zaboravili bi na naciju, granice,
Svoje uske limite
Nedostatke na svom profilu
Sva svoja nevoljenja
Sve teške riječi iz usta bližnjeg čovjeka
Samo mislima o divnoći bi se preplavili
Samo bi još postojali u tom plavetnilu svog upravo napuštenog ljudskog svijeta
I mraku okolnog Svemira
Zato se nadam
Svojim na van zdravim stanicama
Možda su takva uzvišena svjedočanstva moguća u perspektivi nas zasad prizemljenih
Na primjer nekih žena
Onih što su namjerno zaboravljale
Kako fatalna može biti
Propuštena mamografija.
______________________________________________
SVJETLANA MAŠIĆ (Slavonski Brod, 1971.) u gradu na Savi završila osnovnu i srednju školu. Silom prilika krenula studirati pravo u Osijeku. Uspjela diplomirati s cijelih 39 godina. Rodila si dva sina. Čitanjem se bavi oduvijek, piše od nedavno. Skuplja knjige, nesigurnosti i nesanicu. Ponekad snimi poneku dopadljivu fotografiju ili napiše čitljivu pjesmu. Strahuje od svega ljudskog, najviše od slobode.
Nada se da će svoje najbolje pjesme tek napisati.
čovjek-časopis 