BILLBOARD Na jednom Led Billboardu, u Frankfurtu, u gluho doba noći, pred zoru, kada saobraćaj nakratko utihne i samo poneki žuti taksi protutnji ulicom, gledao sam, dugo, televizijski kanal koji prikazuje žive slike planete Zemlje, snimljene iz satelita. Gledao sam proticanje vremena. Satelit ponekad snima Istočnu obalu Amerike, a ponekad umanjenu crno-bijelu sliku klanja u Bosni. Na vrhu ekrana uočavam da piše Buses Lined Up, Bratunac, Bosnia and Herzegovina, 13 jul 95, 14 00 Hours. Bijele pokretne izohipse predstavljaju ljude koji bježe, rafalni točkasti bljeskovi one koji ih gone. Potom se vide statične sjenke i obrisi objekata, većih i manjih, pa pravougaoni prostor koji nalikuje fudbalskom igralištu. Na tom prostoru gibanje sivih izohipsi je intenzivnije, poput kardiograma koji pulsira različitim intenzitetom, pa se onda umiri. Nakon toga iznenada živne, na drugom dijelu slike, propulsira nakratko i opet se ugasi. Satelit zatim prikazuje okean koji razdvaja tu ogromnu pustoš između istočne američke obale i klanja u Bosni. NASA snima, a emitira kanal Nachrichten u gluho doba noći. Planeta je plavo-bijela. Snimljeni s velike visine, odsječci su dovoljno veliki da obuhvate veće dijelove kontinenata. Jedine forme koje se na površini jasno uočavaju su mase oblaka i konture kontinenata. Pozadina je crna. Naša planeta, luta prostorom kroz mrkli mrak, beskrajnu noć. Zemlja je, takoreći, samo jedan predmet. Satelit se lagano kreće, kontinenti i oceani se smjenjuju na ekranu u istom vremenu u kome ja stojim kraj prozora i gledam u veliki Billboard. Na takvom stupnju generalizacije gubi se kontakt sa stvarnošću i postaje se ravnodušan. To je metafora “suštine” kao ništavila. Pokušavam da raspoznam neki ljudski artefakt. Recimo, Kineski zid, Piramide, Ajfelov toranj. Naravno, nevidljivi su na ovim snimcima. Slike Mostara, Prištine, Beograda, Sarajeva, slike mog ranijeg života koji je možda konačno završen (a u svakom slučaju, života u koji nastojim da se više ne miješam), ipak, začudo (kada bez upozorenja ili vidljivog povoda iznenada izrone u svijest), imaju živu sadašnjost pozorišnog komada. To moje pozorište zavisi od dva različita vremena koja fizički koegzistiraju: vremena predstave i vremena komada koji se igra. U tim trenucima ja živim u oba, jer se u pozorištu ne napušta sadašnjost, jer pred pozorištem svijetli Led Billboard. *** NESTALA FOTOGRAFIJA u hotelu Portofino u Mosbachu nestala je fotografija iz rata učinio sam ono što se u tom trenu jedino može nestanak upisao u hotelsku knjigu žalbi dok stajah na praznom Markplatzu znao sam da je moj gubitak trajan i oči mi postaše prazne u hotelu Portofino u Mosbachu uporno kopam za bitkom gubitka kamo su iščezli zemlja ih nije progutala brojni su poput pijeska no u pijesak se pretvorili nisu rodili se jesu a imena im nigdje bez odsutnih ničeg ne bi bilo bez nestalnog ništa stalno nije bez zaboravljenih izvjesnosti nema ti nestali pravednici jesu u očima mi plove mrtve ribe *** RAZGOVOR SA SOBOM BEZIMENIM samom sebi za 62. rođendan Sve si mete odreda promašio. Suština tvoja, kap crne tinte u krvotoku, nije više prepoznatljiva. Možda će, slutiš, čovjek u sumanutom obrtaju, oko vlastite osi, spoznati Boga jedinoga. Optičke varke, u svakom slučaju, s godinama se množe. Loman čovjek može o sebi štošta u izvjesnim knjigama potražiti! A to, što ti dušom svojom zazivaš, još uvijek je relativno neopisano. Helem, i taj Hegel, bit će da bješe, uglavnom, tek nešto viđeniji filozof, ili kako se to već kaže? Pa ti sad gotovo ravnodušnom Tv ekspert gata buduće životne radosti. Vala, čim budeš dovoljno ojačao emigriraj – pravac Južni Zanzibar. Morebit da oni, tvoje stare kosti čak i penzijom dočekaju. Prije no igdje čamotinja čovjeka ovdje smota, pa, samotan, sebi brabonjke iz čekinja čmara iščačkava. A samoubojstvo, naravno, smiješna, deplasirana i predvidljiva je gesta. Isto tako i savršena stoprocentna ispravnost. Jer, naime, jedini stvor istinski posve privržen tebi, jesi, jarane, t i ! Ti koji ništa reinkarnirano ne poznaješ. Jer, zagrobni život, puka je tlapnja, koju niko živ ne razumije posve. A ti, naravno, ne znaš što hoćeš: kompozit grobljanski iznova rastresaš, punom lopatom, pa bi, praktično, i Azraila mogao sresti! A na kraju, što još reći? Nikog se ne tiču tvoja stradanja, pa tako stakloloman, skončavaš kao kakav nedočitan u nastavcima roman. *** NJUTN U VELEŠIĆIMA Svjetlost se probija kroz pukotinu na zastoru, u djeliću sekunde jabuka se otkida i u pravolinijskom padu završi u travi. Banalne, svakodnevne trzavice, prijeke riječi pokoravaju se pravilima univerzuma satkanog od galaksija i molekula. I najoronulija kuća posjeduje sopstvenu kosmogoniju, ostalo su trice i kučine, spekulisanja o fizici, ognjištu, ogledalu, lojanici i nožu. Pa ipak, bio je potreban jedan Njutn da bi se zaključilo kako se iz stvari onakve kakva jeste, iz običnog ploda, pomalja nekakva viša svrha koja se ne vidi na travnjaku. Solipsistička kao alhemičarev prsten, kao klupko savijene žice. *** POSTRATNE POMIRBENE INICIJATIVE Na konferenciji o samoodrživosti povratka mašu šablonima produkivnog mira. Katalizatori novog svjetskog poredka rješavaju nesporazume civilne i vojne pravde tako što stanje na terenu pravdaju nužnošću ušutkivanja oružja. Mirovna nagodba kao prezreni blef anegdotski je ovjekovječena na papiru. Ona tačku opasnosti podcrtava u nepotrebnosti kolektivnog pamćenja. Ublaženi opisi dogođenog i nečitke naredbe političkih silnika koji prijetnjama ometaju povjesnu priliku, pompu dojmljivog radnog ugođaja pretvaraju u produženi oblik utamničenja. _________________________________________________ ALMIR ZALIHIĆ rođen je 1960. godine u Mostaru. Poeziju, prozu, esejistiku i književnu kritiku u listovima i časopisima objavljuje od 1980. godine. Bavi se antologičarskim radom. Zastupljen je u antologijama, čitankama, panoramama i izborima književnog stvaralaštva. Prevođen je na engleski, njemački, makedonski, švedski, mađarski, arapski, italijanski, slovenački, albanski i turski jezik. Bio je odgovorni urednik časopisa za književnost “MAK”. Glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost i kulturu “Život”. Glavni i odgovorni urednik GIK “OKO”. Urednik je “Književnog Stava”. Glavni je urednik izdavačke kuće Zalihica iz Sarajeva., te glavni urednik Agencije za izdavanje i prodaju knjiga KNJIGOLJUBAC iz Brčkog. Objavljene knjige: Suhi žig. Priče. 1989. Raseljeno lice. Poezija. 1993. Raseljeno lice i druge pjesme. Poezija. 1994. Antologija savremene književnosti Bošnjaka iz Sandžaka (zajedno s Nurom Sadikovićem). 1998. Pogled iznutra. Eseji. 1999. Raseljeno lice i drukčije pjesme. Poezija. 2000. Antologija savremene poezije Bošnjaka iz Sandžaka, 2000. (II izdanje 2001.; treće izdanje 2003.) Sasvim obična smrt. Roman. 2002. Porodični album. Poezija za djecu i omladinu, 2003. Rječnik sumnji. Poezija, 2005. /drugo izdanje 2006. treće izdanje 2007.) Gospodari balansiranja /Antologija savremene proze Bošnjaka iz Sandžaka/. 2006. Imaju li zvijezde domovinu. Pripovijetke. 2007. Lucida Calligaphy. Poezija. 2010. Polovina pređašnjeg svijeta. Poezija. 2011. Camera obscura. Poezija. 2012. Poetika razdešenih detalja Amira Brke. Studija. 2016. /drugo izdanje 2018/ Pearl Medicine. Fairy tale. 2017 Biser-lijek. Roman-bajka. 2019. Iskorak izmuka 1. Eseji, kritike. 2020. Kruna svega srušenoga. Poezija. 2020. Tuga je golub u bijelom. Proza. 2021. Pogled iznutra, iznova. Eseji, kritike. 2022. Objavljeni udžbenici Čitanka za 6. razred osnovne škole (zajedno sa Željkom Grahovcem). Sarajevo 2003. /drugo zdanje 2004, treće izdanje 2006./
čovjek-časopis 