POEZIJA TAMARE RADEVIĆ

APEL SLIKARU 

biću u centru kod uličnih svirača
primeti me i prespi iz pamćenja 
na platno kada počne pljusak

pozlati mi kišom maskirane suze 
upleti simbole u vlažnu kosu

povedi u dugu šetnju 
sakrij u neograđenom vrtu 
nestaje mi se u cveću 

pozovi na doručak 
doći ću gola obećavam 
ako bude vina i sira

naslikaj me po sećanju
i pomozi da se obesim
koliko god puta poželiš

***

NEKADA PLAVA RIBA
SADA BELA

rodila sam se iz tvog oka
prepunog morskih riba
a trebala ti je slatka voda

solju sam začepila sistem
za navodnjavnje
propao ti je voćnjak
i njiva koju nisi imao

tata nisam ja kriva
nikada neću moći pomoći
nikome i ništa da rodi 

ali živi u meni 
puna sam predela
duboka mi je voda 
nepregledna lekovita
sve moje golubice 
nose masline

uzmi grančicu tata
napravi štap za pecanje
i spasi svoje snove
kao moje bebeće
cipelice iz šahta 

***

MARGO

morski duh je ušao u tebe
uzeo slane sunčane uzde i zajahao 
pokornu katolkinju na jadranskoj nudističkoj plaži 

smešila si se naga
fotograf te je oslobodio
zbog njega si imala plavu kosu

tvoje telo je moje telo osim grudi i stopala
ti si tada bila ja a nisam još ni postojala

pod prigušenim svetlom abažur lampe 
primetila si koju fotografiju držim
urezala mi se u iris oka 

vragolasto si se nasmejala i podigla pogled
prekrstivši se svim prstima

***

HERBARIJUM

rekao si da ću biti u knjizi
skinula sam se kao muza pred akt

ali te nisam dobro razumela 

položio si me između dve strane
negde na sredini Istorije umetnosti

ipak sam bila samo cvet

lala iz bolničke sobe
Silvije Plat

***

ULJE NA PLATNU

vetrovi Akropolja 
mrse nam kose

pramenovi su ispreplitani
kao korenje svete masline

krademo kamenje 
metaforu večnosti

gutamo kapi kiše
sivog neba Budimpešte

kao da pada lekovita
banjska voda Edipsosa

upijamo crnim rupama
slike flamanskih umetnika

proživljavamo sve ponovo
kao da živimo trenutno

u mestima iz kojih se zapravo
nikada nismo ni vratili

________________________________________________________

TAMARA RADEVIĆ rođena je 3. januara 1998. godine u Subotici. Živi i stvara u Novom Sadu. Apsolvent Komparativne književnosti sa teorijom književnosti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Godine 2016. finalista poetskog konkursa Desanka Maksimović. Fakultativno išla na Kurs kreativnog pisanja proze 2019/2020. na Filozofskom fakultetu. Polaznik književne radionice Omladinskog centra CK13 u Novom Sadu kod Đorđa Majstorovića. Pohađala dva ciklusa Radionice kreativnog pisanja kod Zvonka Karanovića. Učestvovala u pesničkom performansu Autori nisu prisutni – revolucionarna poezija i u projektu Poezija u fokusu. Objavljena poezija u nekoliko književnih zbornika i časopisa kao što su Indeks 21, Trag, Beleške, Šraf i na portalu Poenta. Godine 2021. finalista poetskog konkursa Timočka lira i 53. Festivala poezije mladih u Vrbasu. Učestvuje na poetskim večerima u Novom Sadu (Poetarium) i u Beogradu (Spoken Word RS, Lektira, C4).

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.