
BERAT, PROZORI SEĆANJA Postoje mesta na kojima nikada ranije nismo bili A živa su u našem sećanju Predeli, arhitektura, ljudi Muzika sa starog kasetofona u starom taksiju I glas koji kaže „Hvala“ na tvom jeziku Sve je poznato Kupuješ suvenir kao uspomenu na mesto iz sećanja Iako od sećanja nema većeg suvenira (Pa ipak na frižider se nešto mora zalepiti) Kao potvrdu da smo tamo zaista bili Da je naše malo Zaista bilo deo grada Da su naše oči gledale kroz hiljadu prozora U sebe i svoje sećanje *** SVETLOST U AVGUSTU Da podseća na Foknera U avgustovsko veče Obasjano svetlošću Koja se ne može videti ostalih meseci Jer je položaj sunca takav Da dugo nakon zalaženja Ostavlja blešteću svetlost Koja sluti skori kraj leta I žudnju sunca da nas što duže zagreva U jedno takvo veče Bliži se kraj letu I izbeglice započinju svoj put Od nemila do nedraga U potrazi za svojim bivšim životima I ubijenom srećom A ja u sopstvenom egzilu Pripremam se za još jedno preživljavanje Za noći kada jedino lišće Bude svraćalo na moj kućni prag *** BEZ POSLEDICA Ponekad me obuzme Ničim izazvana radost Srećom kratko traje I ne ostavlja posledice *** TRENUTAK Život je prepun ponavljanja Ono što se u ovom trenutku dešava Desilo se već Deja vu snimka sa televizije Na kome je prikazana rupa u zidu Nečije spavaće sobe Jasno vidim Taj zamrznut trenutak Kao usporeni snimak Granata koja probija zid Uleće u sobu Rasprskava se u hiljade minikomada Baš kao i naši životi *** MALO SVETLOSTI Tako je malo svetlosti u našim životima U našem sećanju Jer ono što je dobro kratkotrajno je I bez uticaja na naš život Izbledi kao boja ostavljena na suncu Sasuši se i uvene kao trava u sušnom periodu jula Naša su sećanja crne rupe nestalih svetova Prazni i razrušeni hramovi u kojima obitava Jedino napušteni Bog I naše molitve su sećanja Na ljude koje volimo One koje ne volimo ali ih ne mrzimo Sećanje na nas same u budućem veku _____________________________________________________ ŽARKO MILENKOVIĆ (1988. Priština) pesnik, književni kritičar i proučavalac književnosti. Objavio knjige pesama Kenotaf (2014), Krhotine leta (2019) i knjigu eseja Tmina i praznina, Horror vacui u srpskoj poeziji XX i XXI veka (2021). Dobitnik je Godišnje književne nagrade Književnog društva Kosova i Metohije “Grigorije Božović” za najbolju knjigu objavljenu 2019. godine. Objavljivao u gotovo svim reprezentativnim književnim časopisima, kao i portalima, između ostalih nekoliko puta na “Čovjek-časopis”.
