SLUŠAJ KOROV
Možda smo oduvijek imali
Pogrešne ideje
Slali jedno drugom poruke u kojima je valjalo
Dopisati još jedan red gladak na jeziku
Možda smo odlazili sa žurki u krivo vrijeme
Birali hrđave trenutke da donesemo odluke
Razmjera Kubanske raketne krize
Pili tačno jednu čašu premalo
Zastajali tik prije skoka u prazninu
Brojeći sopstveno perje
Kao da ne bi naraslo ispod lopatica
Na putu prema dolje
Možda smo trebali držati šljunak pod jezikom
Kao Grci skriveni bronzanim šljemovima
Dok ne naučimo izgovoriti ono malo slova
Koja su nam trebala
Ili barem izbiti si zube pokušavajući
Možda su baršunaste revolucije u nama ipak
Trebale proliti i poneku kap krvi
Prije nego što su vojske spalile usjeve
Prije Orfejeva pogleda preko ramena
Možda smo se trebali značajno nakašljati
I prenuti sjene u oknima prozora
Možda bi bilo dovoljno
Ali smo barem nepogrješivo
Nalazili jedno drugo na dnu svakog
Tišinom iskopanog ambisa
Iza svakih vulgarno zaključanih vrata
Susretali se na svakom samotnom vrhu s kojeg
Puca pogled na podijeljeni grad
I sezali kao prkosan korov
Koji ne zna za pogrešne riječi
Kriva imena
Idealne momente
Niti za sječivo kòse
***
ISPRIKA TIJELU
izranjaš iz katrana pod
očnim kapcima
ukatančeno zavjerom istine i savjesti koja
žulja u amigdali
ustaješ boreći se za zrak
ispiraš iz sebe čestice mraka ledenom vodom
zazirući od sijalica
časovnika
ogledala i
neotvorenih koverti na ekranu telefona
misli ti bježe poput slijepih riba
valja biti zahvalan na toj
vražjoj milosti
iz utrobe ti rastu bokori gorkog bilja tražeći svjetlost
i govoriš mi da im se uzalud opireš
oprosti što si plavičast vitraž koji noću
razbijam flašom
i svjedok čistačima koji narednog dana
ne znaju odakle bi krenuli
čistiti stajalište
***
NE SMEŠ BITI GOLA U TRAVI
Ne smeš biti gola u travi
Kaže njena baka usred
Čupanja korova
Zelenilo grebe, svet je pun
Oštrih ivica
Pogledaj potkolenice
Brazgotine samo niču
A ja se mislim:
Ona sme da bude gola u šibljaku
Vodi
Jedinicama i ništicama
Ogledalu onog stana
U tvrdom naglasku
Ravnodnevici
U nafti večerašnje nesanice
U odsustvu pravih reči
Pampi
Stepi
Preriji
Bašti iza kuće ili
Dok leđa izvija ka meni
Sme biti gola bez obzira na to šta je
Morala da svuče da to ostvari
Bez obzira na nebrušene karakteristike
Reljefa, hortikulture i ljudi
Vi, bako, možda mislite na
Njene gole listove ali ovde su
Temeljnije stvari posredi
Uz svo poštovanje
Sme biti gola i kada je –
Bez obzira na kroj haljine i
Razgovor koji vodi na drugom kraju
Prostorije –
Pogledam a samo ona to
Primeti
Kakva trava, bako
Ne zna nju trava
_____________________________________________________________
DARIO HAJRIĆ rođen je u Foči, živi tamo gde se zatekne. Učesnik “Word Literary Forum”-a 2019, u organizaciji Krokodil festivala, POLIP festivala i švajcarskog kolektiva “Bern ist überall”, kao i “Wrong Language Tour”-a 2020.
Pohađa radionice Ognjenke Lakićević.
čovjek-časopis 