BILJEŠKE O STRAHU Glave poput čvrstih pupoljaka Bezbolnih na dodir Kotrljaju se niz noćne makadame I govore da ne ide na Sjever, da ne ide nigdje da će krv njena plakati bez prestanka da će izroditi kopilad i uništiti sveti dom da će njen otac zamišljati sve one koji su svojom kišom oplodili njenu srž Ako počne da cvate užitak umjesto straha Uveče krišom izlazi i posmatra kišu I pada, pada, pada unedogled Tajanstveni muž sjeverac ima lice kiše *** KIŠNI ČOVJEK Kišni čovjek ima dubok časovnik U kuhinji moja majka otkida smireno pileće glave Zagrijavam vodu do ključanja U kojoj ćemo čupati perje Nabrajat ću volim te, ne volim te dok kidam Dok mislim o kišnom čovjeku Kroz odškrinut prozor ulazi miris svježe smrti Kišni čovjek beskonačno ponavlja da je kiša kod kuće Spreman da skoči u ledeno more Negdje u mašti susrećemo se Želim da mu kažem da ga volim *** SJAJ OCA NA KIŠI Želim da vjerujem da postoje očevi Nevini očevi zlatnih osmijeha Razvučenih između dvije obale One ne čuju tajne One vole kada ih zapljuskuju žive kiše Otac stoji pokraj bašte i uživa u mirisu Ovo će baš goditi biljkama, kaže otac Biljke ga gledaju u čudu Biljke ga gledaju sa žudnjom Biljke se pitaju da li će se ikada ostvariti do kraja To što otac voli sve što je krhko Bez glasa, bezoblično, rodno I puno strahopoštovanja Otac odlazi na kapljicama kiše Obale su prekrivene maglom Magla kaže da kiše koje probiju njene opne Padaju unatoč vjerovanju Biljke se utapaju Majka nikada nije spoznala sjaj oca na kiši *** POZLAĆENA KOSA Kako ćemo znati jesu li živi ovi prvaci olovnih riječi Što se spuštaju niz pozlaćenu kosu Visoke zgrade,minijaturna stubišta Apel za bijeg, penjem se čitajući kuda trebam da idem S kesama punih života Danas ću da spremim najukusniju smrt Rat je u selu do mene Rat nije pred mojim vratima Ne gledam ga pred očima, Ponekad pomislim da su slike koje čujem samo sumnja u to da je život lijep Preskačem mjesece u godini, dane, sate Živim podmuklo, samo želim da živim Da se borim, da mi balkon miriše Nikad nisam željela da od balkona napravim ostavu za hranu Ja sam dobra žena Prave žene umiju uzgojiti krastavice na balkonu, gađati svijet Koji pluta u balonima i planira eksplodirati par ulica niže, a zatim bliže Za svaki slučaj planiram svoje oči ponijeti u posebnoj duši za oči, Planiram utrpati u odjeću sve što mi može poslužiti da preživim jedan dan Pustiti kosu da leprša onako bez imalo iznenađenja Niz prozor, pozvati svu krešteću djecu, prvake svijeta da se pokušaju spasiti Jer meni je preteško objasniti da se sve vrijeme okrećem oko sunca Da je svejedno kuda ide svijet Dok pripremam najbolju smrt za ručak U borbi protiv paranoičnog ludila, gladi, rata, straha, smrti Sve ću da ih spustim niz svoju pozlaćenu kosu *** NE POSTOJI SUNCE KOJE MOŽEŠ PRIGRLITI Draga Alisa, kroz prozor život mijenja oblike Kraljice ispijaju kafu, zmije mijenjaju kožu Miris vrućih pogačica opija, neka djeca su razigrana Neka blažena u kolijevkama traže tvoju ideju majčinstva Kraj tebe ljudi žure i brzopleto trpaju časovnike u džepove Za sat će sve biti gotovo Sve će se pretvoriti u mrtvo hladno sjeme Osjetit ćeš svako grebanje i istezanje svoje utrobe Čuda se neće desiti Hladno ti je, potireš ruku o ruku I moliš da dođe kraj ovog putovanja I ovoga što treba da umre u tvojoj utrobi Poslije ćeš se obračunati sa par nespretnih sjećanja Izaći ćeš kao neko novo obličje novih želja Noge će drhtati Izdat će te tvoja koža Ne postoji sunce koje možeš prigrliti _______________________________________________________ EMINA ĐELILOVIĆ-KEVRIĆ, rođena 8.12.1989. g. u Travniku, živi u Vitezu. Nakon studija b/h/s jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zenici, na istom odsjeku je magistrirala na temu “Konstrukcija pamćenja u južnoslavenskoj interliterarnoj zajednici: reprezentativni modeli logorskog iskustva u književnosti”. Objavljivala je u regionalnim časopisima i internetskim portalima (Strane, Afirmator, Život, Astronaut, Čovjek-Časopis, Vavilonska biblioteka). Autorica je zbirke poezije “Ovaj put bez historije” (Dobra knjiga, 2016) i zbirke kratkih priča “Izbrisani životi” (Dobra knjiga, 2021). Njena zbirka pjesama “Moj sin i ja” nagrađena je od strane Fondacije za izdavaštvo BiH 2021.g.
čovjek-časopis 