
NEDOBRIŠINO PROLJEĆE Ja sam ljenivac, mislim. Sljedeća tri mjeseca. Pospanim pogledom pripalim suncu elektronsku cigaru s jagodom. Dok otpuhujem roze oblake u noć razmišljam o neprivlačnosti horizonta. Sve se kreće. 'Oćeš se kladit? Ja sam ljenivac, mislim. Čarobnim peludnim prahom pretvoren u bajku gdje budnost nije prioritet. Vjetar miriše na obećanje soli na koži. Ali nakon sumraka slutim naznake lošeg prekida. Oblačim dugi rukav. Kilo deblji. Nešto gluplji. Preživio sam proljeće. *** SEZONSKA MLADOST Ljetne noći nikada ne ostare. Sve do jutra ostaje trag sutona. Iako znam, mrak dolazi od znanja, pa ih tamnim strahom i čine mi se hladna koža automobila, popucala oblacima. Ljetne noći nikada ne ostare. Cvrčci su glasniji od otkucaja sata, more nije pijesak, noć je zavjera zime. Ljetne noći nikada ne ostare. Zatvorene oči nisu pravi mrak. Vidim, mladi par u potrazi za sjenom, gužvaju se otoci na obzoru, a između kosa i ruke. *** SPORI DORUČAK U STONU Znam gdje svaka ulica u Stonu vodi - otprilike. Svaki latinski natpis učio sam dok bi roditelji predugo doručkovali. S trgova pronalazim ulice koje nepogrešivo vode do trgova. Suveniri blijede ispod suncobrana Coca-Cole. Želim novu masku za ronjenje, mač s odveć oštrica i glazbenu kutijicu. Želim ići s bratom u kafić, ali ja sam mu dosadan. Zidinama nedostaje suptilnost ulica pa radije biram smrdljivi kanali s debelim ribama. Koljena razbijam na zidićima od kojih su se nekada razbijale vojske. Siguran sam da mene boli više Kamen Stona uvijek miriše na jutro, iako crkva otkucava podne i zabrinutost starijih. Avanture pospremam u hlad. Jednog dana vidjet ću i solanu ali zasada ona ostaje duboko nedostižna. Preko ceste. *** MIŠLJENJA 70% sam siguran u 100% stvari. Tako sam i 70% siguran da sam 70% siguran u 100% stvari. U biti sam 49% siguran u 100% stvari, a to bi značilo da sam 51% nesiguran u 100% stvari. Odbio bih to 100%, ali kako mogu samo 70, upozorenje me još uvijek davi dok nastavljam pisati. Kada bi barem ta osoba bila 100% u pravu, Šansa je da je 51% u krivu. _______________________________________________________________ JURE PERIŠIĆ rođen je 1993. godine u Splitu. Završio je za magistra ekonomije i danas radi u računovodstvu koje ima latinsko ime. Počeo je objavljivati 2021. u studentskom časopisu Split Minds, te online časopisu Libartes. Piše poeziju i prozu. Član je grupe Pisci za pisce koju vode spisateljice Ružica Gašperov i Sara Kopeczky Bajić i najaktivnije pjesničke grupe Što je Vanda htjela reći iz Splita.