SINAPSA Kada pišem o tebi, pišem o onome što se nikad nije dogodilo, što nije postojalo. Naprimjer, nikada te nisam nazvala u kancelariju samo da ti čujem glas. Nikada nisam kupila malu tortu sa svijećom da proslavimo tvoj rođendan. Nikada ti nisam poslala razglednicu sa rive ili aplaudirala u prvom redu na tvoje uspjehe, nisam ni saznala da je tvoja omiljena kafa obični espresso. Nikada nisam strepila nad tvojom sudbinom i time šta će ti donijeti današnji dan. Nikada nisam živjela, ali se sjećam i sjećanje je otvorena rana. *** REM FAZA Likovi u knjizi su govorili sanjala sam to. Dobar pisac, loš pisac, kao da se grupišu međusobno. Ili kao kad neko otkida latice margarete i govori: Voli me, ne voli me! Dan u kojem me vrtiš u krug pored otvorenih prozora, dok u pozadini pjeva Josipa Lisac i vjetar raznosi moju haljinu filmska je scena, gdje za otkinutu laticu u dnevnik pišem: Voli me! *** PRIPOVJEDAČ Upoznala sam čovjeka kojem je sve priča. Od spustio sam torbu na stol do prošetao sam ulicom i vidio čovjeka koji prodaje kravlju kožu. Rekao sam pošto ti je ta koža? A on je kazao hiljadu maraka. A onda sam ja rekao, a pošto ti je krava? I stalno tako, svaka scena je mala priča. Kad više nisam mogla izdržati upitala sam ga: A kako je živjeti u priči? Odgovorio je: U kojoj priči? *** O SREĆI Moj nos na koži tvog vrata i oblak umirujućeg parfema oko nas. *** JEDNO OD MNOGOBROJNIH JA Kada bih bila Prust, živjela bih mondenskim načinom života. Svakoga dana bih se baškarila u pletenoj stolici u bašti, ispijajući limunadu ili porto, zavisno od toga koje je doba dana. Kada bih bila Prust posmatrala bih okolnu šumu, napola prelivenu sunčanim zracima i tamnom sjenom svuda okolo. Kada bih bila Prust po cijeli dan bih gledala u nebo, kako postaje, ne turobno i tmurno, nego nebo koje donosi slutnju, kao pred kakav težak i krvav zločin o kojem ću ja čitati samo iz novina. Kada bih bila Prust slušala bih lavež pasa u daljini, kreštanje svraka i nijednog momenta se ne bih pitala: Jesam li slobodna? Umorna ili nesretna? _____________________________________________ EMINA SELIMOVIĆ rođena je 28.9.1991. godine. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zenici na odsjeku za b/h/s jezik i književnost. Magistrirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Magistarski rad joj je objavljen kao knjiga pod nazivom „Postmodernizam i nova osjećajnost u poeziji Zilhada Ključanina“. Trenutno na doktorskom studiju Književnost i kultura, također na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na odsjeku Komparativne književnosti. Objavila četiri zbirke poezije: „Genocid u Crazy Horseu“, „Ademove suze“, „Zembilj“ i „Jazz za Fellinija“, za koje je dobila domaće i regionalne nagrade. Objavljuje tekstove u časopisima. Radi u Muzeju grada Zenice.
čovjek-časopis 