Kroz godinu u raznim prilikama.
Posjete me ljudi kojih više nema.
Iza nove godine javi mi se stric.
Kaže sinovac ovđe gore ne rastu jabuke.
Nego flaše konjaka da sam znao.
Ne bih se onoliko mučio u životu.
Sretnem i tetka na putu.
Junaka iz antifašističkih filmova.
Mogao je za pet minuta.
Oboriti pola šume.
S dvije motorne pile.
Kao šrafcineger.
Veli on meni.
Vidiš kako je dan okupan.
A već je skoro zima.
Vidim kažem ja.
E vidiš ja ti fino rano ustanem.
I pronalazim jednu po jednu.
Pletericu rakije.
Što je tvoja tetka sakrila.
Dok sam još bio živ.
Danas sam tako popio.
Već osam litara.
Tetak pa nemoj toliko piti.
Moram moram borim se protiv zla.
Kad sve popijem pobjeda je opet naša.
***
Jelena je bila tu.
Inače kao što znate.
Jelena je žena koje nema.
No sada je ovdje na mojem krevetu.
Došla je kod starog Simota.
Usprkos velikom riziku.
Nabavio sam ex.
Čim je došla uzeli smo po pola.
Čudna je to droga.
Grije oko srca i uma.
Zavodljiva i opasna.
Kao i ovaj naš život.
Koji se proteže između usana.
Skuplja se i širi kao kovački mijeh.
Naposlijetku te pusti.
čovjek-časopis 