UPOZNAVANJE
Kaže, pričao mi je
Otac
Da su tamo u kazamatu
Jedni druge potkazivali
I na vješala slali
Za komad hljeba
I ćeliju bez
Vlage
Pomislih, nema gore
Kazne
Od ove da te Bog osudi
Da ovako dobro upoznaš
Sebe.
***
SNIJEG
Svi smo mi kada
dođemo na ovaj svijet
čisti, baš kao i ovaj
snijeg koji napolju
pada.
Sve dok ga krv i pišaćka
trajno ne oštete.
***
ESENCIJA
Izbrisao sam sve linije
podjele
Pa i one na ljude i
Neljude
Nebitan sam, nebitni smo
Ništa važniji od životnog
Ciklusa ježa, psa, crva,
Mrava, lista….
Besmrtnost je samo
To što bi me zadovoljilo
Ne zavidim bilo kome na
Bilo čemu
Jedino važno pomena od
Ovog svijeta su osmjeh djeteta
Zahvalnost starca
I čvrste, velike sise
Koje drobiš rukama…
***
TERAZIJE
Kažu da je u cijeloj
Bjelopoljskoj čaršiji
Bio najpošteniji i najbolji
Da bi po mrkloj noći
Ostavljao ono što
Je namijenio sirotinji
Da ga ničije oči
Ne mogu vidjeti
I da je na terazijama
Uvijek dodavao jedno zrno
Više
Dovoljno da bi znao
Da nije okaljao dušu
I ne previše da ga
Čaršija ne bi držala
Za budalu
***
PRIVILEGIJA ZLA
Zla vremena su privilegija
Ako znaš da gledaš
Vidjećeš oštru liniju
Koja dijeli svjetlo i tamu
I moraćeš da odabereš
Na koju ćeš stranu
I za razliku od slijepih
Ti nećeš moći da kažeš
Nisam znao
***
EDIN SMAILOVIĆ rođen je u Bijelom Polju (Crna Gora) 1980. godine. Filozofski fakultet, na Odsjeku historije, završio je u Sarajevu 2005. godine. Pohađao je master studije bibliotekarstva u Ljubljani. Radnu karijeru započeo je u Zavičajnom muzeju u Bijelom Polju 2007. godine, a 2009. je počeo raditi u Narodnoj biblioteci u tom gradu. Na mjestu rukovodioca Narodne biblioteke u Bijelom Polju je od 2012. godine. Objavio je dvije knjige (zbirku poezije ,,Prolaznost” i zbirku kratkih priča ,,Omča”), a pjesme i priče su mu objavljivane u mnogim listovima.
čovjek-časopis 